U sklopu 1. Konvencije o radu s mladima u Bosni i Hercegovini, grupa mladih jučer je diskutovala o zdravlju mladih i onih koji rade s mladima, sa psihoterapeutkinjom i psihologinjom Senkom Čimpo.
Koliko se i da li se uopće razgovara o zdravlju mladih i osoba koje rade s mladima, šta zapravo znači biti zdrava mlada osoba i koliko su mladima danas dostupne zdravstvene usluge, pitanja su o kojima se razgovaralo. Ova pitanja izrodila su i neka nova, ali i nova objašnjenja, zaključke i razloge za promišljanje.
Kada je riječ o dostupnosti usluga i pristupu osoblja u zdravstvu, grupa je imala različita mišljenja: dio grupe složio se da zdravstvene usluge nisu dostupne mladima u mjeri u kojoj smatraju da bi trebale biti, dok drugi dio smatra da su usluge prilično dobre, da procedure svakako postoje, ali da su usluge dostupne. Zaključak diskusije kada je riječ o ovom pitanju ustvari jeste da je ključno povjerenje i prethodno iskustvo sa ljudima koji rade u zdravstvu. To povjerenje se dugo gradi, a potrebno je vrlo malo da se izgubi. Svakako, mladi su se složili da ne treba generalizirati.
„Čovjek o zdravlju razmišlja, nažalost, samo kada je bolestan“, rekao je jedan od učesnika, smatrajući da o zdravlju ne pričamo dovoljno, niti shvatamo koliko je to važno.
Razgovarajući o zdravlju onih koji rade s mladima, grupa je došla i do razgovora u sindromu burnout-a, zaključivši da je jako važno brinuti za sebe, priuštiti sebi odmor, kako bismo bili dobri u poslu i pomogli drugima da budu dobri u onome što rade, u ovom slučaju mladima.
„Danas kada nas neko pita ‘kako si?’ mi to doživljavamo kao pozdrav, dajemo socijalno poželjne odgovore. Svakako da nije dobro da svoje osjećaje dijelimo sa svima, ali bi bilo poželjno da pojedincima iskreno kažemo kako se osjećamo, jer to u određenom momentu može da utječe znatno i na našu svakodnevnicu: posao, školu, itd. I onda se ‘odjednom’ desi taj sindrom burnouta i ustvari shvatimo da to nije bilo ‘odjednom’, nego da je tome prethodio duži vremenski period u kojem nismo dijelili svoje raspoloženje i osjećaje sa drugima“, rekao je Adi Zahirović, omladinski lider iz Visokog.
Ljudi općenito, pa i omladinski radnici, rijetko kažu kada su zaista dobro. „Dobro“ je postao samo socijalno poželjan odgovor i nešto što se podrazumijeva. Grupa se složila i da ljudi koji rade s mladima često pomjeraju svoje fizičke granice, ali pitanje je dokle se to smije raditi?
„Veliki značaj za službenike za mlade ima onaj neformalni dio, razgovor nakon cijele formalne procedure i to je zapravo odlična psihoterapija za službenike za mlade. Svi mi ponekad trebamo osobu kojoj se možemo obratiti, a da nas razumije kada je riječ o poslu i problemima s kojima se susrećemo u svojoj svakodnevnici“, rekao je Nino Stojić, službenik za mlade iz Čapljine.
Iz razgovora ove grupe moglo se zaključiti da je ponekad i onima koji rade s mladima potrebna pauza jer omladinski radnici često preuzimaju ulogu ‘spašavanja svijeta i mladih’ a ne ‘spašavanje projekta’: “Ne smijemo zaboraviti da smo mi nečije majke, sestre, braća, djeca i slično i da moramo radi sebe izgraditi taj balans kada je riječ o poslu i privatnom životu. To je odgovornost svakoga od nas. Moramo biti dovoljno dobro da bismo bili dovoljno dobri“, zaključila je Senka Čimpo.
Prvu Konvenciju o mladima u Bosni i Hercegovini organizira Institut za razvoj mladih KULT uz podršku Ambasade Švedske u BiH. Ekskluzivni radijski partner je RSG.
Ostavi komentar