Član 15. Zakona o mladima FBiH kaže da će "Nadležna općinska služba samostalno voditi spisak omladinskih udruženja..."
Kako stoji u objašnjenju u Vodiču kroz Zakon o mladima FBiH, ta će služba voditi spisak omladinskih udruženja koja imaju sjedište ili formalno registriran ured na području te općine i ispunjavaju kriterije iz Čl. 4, tačke 2., Zakona (registrirani kao udruženje, 2/3 mladih u članstvu i organima upravljanja, statutarne djelatnosti usmjerene na mlade i dr. - vidi str. 69 Vodiča). Omladinsko udruženje, nakon ispunjavanja ovih kriterija, podnosi zahtjev nadležnoj službi za upis na spisak omladinskih udruženja, te mu nadležna služba izdaje važeći dokument za potvrdu tog statusa.
Samo omladinska udruženja koja su upisana na spisak u nadležnoj općinskoj službi mogu osnovati vijeće mladih, i to najmanje 3 udruženja sa spiska (i vise od 50% udruženja sa spiska), u skladu sa Zakonom o udruženjima i fondacijama. Nakon što budu upisane na spisak, a budu željele osnovati "Vijeće mladih opcine XX", moraju se obratiti nadležnom općinskom organu za prethodnu saglasnost za korištenje imena općine u svom nazivu.
U skladu s rečenim, redoslijed je sljedeći:
Omladinsko udruženje mora biti registrirano kao udruženje, mora imati više od 2/3 članstva i organa upravljanja iz reda mladih ljudi (od 15 do 30 godina), mora u statutu navesti da se njegovi ciljevi prevashodno odnose na mlade, mora biti upisano na spisak omladinskih udruženja. Dakle, Mladi Crvenog križa Općine XX morati će biti registrirani kao zasebno udruženje.
Prema Zakonu iz FBiH i Članu 38. Istog :
Registrirano vijeće mladih ima obvezu djelovanja na jačanju uključenja mladih u društveni život zajednice i njihovom informiranju.Vijeće mladih ima pravo i obvezu legitimno predstavljati i zastupati interese udruga koje su ga osnovale na odgovarajućoj razini vlasti.Također bit će izravno uključeno u proces izrade i provođenja strategija prema mladima na odgovarajućoj razini radi doprinosa usvajanju i provođenju politike prema mladima i programa djelovanja za mlade koji najviše odgovaraju potrebama i pitanjima mladih. Vijeće mladih bavit će se provođenjem zajedničkih projekata mladih u Federaciji te članstva i sudjelovanja, odnosno predstavljanja pitanja mladih na višoj razini i na međunarodnom planu. Naravno bavit će se i politikama koje se neizravno dotiču mladih i koje utječu na opći razvitak i prosperitet te opću društvenu dobrobit, kao i svim ostalim pitanjima koja se neizravno odnose na mlade. Također bitno je napomenuti da je rad vijeća mladih javan.
Po Članu 18. Zakona o mladim FBiH vlada Federacije Bosne i Hercegovine formirat će Savjet za mlade Federacije kao međuresorno radno tijelo. Glavna zadaća Savjeta za mlade Federacije jeste koordinacija i usuglašavanje politike prema mladima Federacije.U radnome tijelu iz stavka 1. aktivno će sudjelovati nositelji izvršnih dužnosti ministarstava i institucija Federacije koje se u okviru svoje mjerodavnosti bave nekom od oblasti iz članka 25. Najmanje 50% članova u Savjetu za mlade Federacije bit će predstavnici/e Vijeća mladih Federacije.
Pri domovima Parlamenta FBiH djeluju radna tijela koja se bave pitanjima mladih.Pri predstavničkom domu postoji Komisija za pitanja mladih, a pri Domu naroda Odbor za obrazovanje,nauku,kulturu,sport i pitanja mladih. Razlika izmđeu odbora i komisije je u broju članova. Za sada postoji samo jedno zajedničko stalno tijelo dva doma,a to je Parlamentarna komisija za reviziju federacije. U radu ove zajedničke Komisije za mlade bit će najmanje jedan predstavnik Vijeća Mladih Federacije. Vijeća maldih FBiH će statutom odrediti način izbora predstavnika/ca ili više njih u komisiju za mlade.
Federacija će uspostaviti Povjerenstvo za mlade koje će potvrditi Zastupnički dom i Dom naroda Parlamenta Federacije kao svoje zajedničko i stalno radno tijelo. Povjerenstvo će se u okviru svojih utvrđenih mjerodavnosti baviti pitanjima mladih a najmanje jedan član Povjerenstva bit će iz Vijeća mladih Federacije. Ovo nam je jako bitno znati jer to zaista pomaže da se glas mladih čuje i na većem nivou.
Omladinsko udruženje se ne može ni na koji način angažirati u predizbornoj kampanji političkih stranaka, koalicija i nezavisnih kandidata niti im pružati podršku. Političke stranke ne mogu ni na koji način materijalno i finasijski pomagat omaldinsko udurženje. Političke stranke, pa tako ni podmlaci političkih stranaka ne mogu biti osnivačima omladinskih udruženja kako bi se izbjeglo političko djelovanje kroz nevladin sektor. Samim tim političke stranke ne mogu biti članice vijeća mladih na bilo kojem nivou. No to ne znači da omaldinska udruženja ne mogu lobirati ili zauzeti stav o određenim političkim temam u koliko je to u skladu s njihovom statutarnim ciljevima. Također političke strake ne mogu fiansijski pomagat udruženja, to znali ne mogu ih angažirat da lijepe plakate, organiziraju predizborne skupove itd.
Međutim, udruženja mogu promovirati izbore kao demokratski čin izražavanja volje, raditi predizobrne analize, ne preferirajući nijednu stranku ili kandidata. Kako god vrlo je diskutabilno pitanje može li određena politička stranka angažirati neko omaldinsko udruženje npr. Kultrno-umjetničko društvo za scenski nastup tokom predizobrne kampanje. Bez obzira kako ko komentira ili tumači zakon, udruženjima se savjetuje da ne sudjeluje bilo kako u političkim kampanjama da ne bi bili dovođeni u vezi s nekom strankom.
Status volontera-pripravnika uređen je samo Zakonom o radu FBiH, Čl. 28
(http://www.fbihvlada.gov.ba/bosanski/zakoni/1999/zakoni/zakoni%20x/zak%20o%20radu%20bos.htm)
koji je nažalost jos važeći, i to je zakonski osnov po kojem se raspisuju ti konkursi. Dakle, konkursi nisu u suprotnosti sa Zakonom.
Po ovom zakonu, na to treba obratiti pažnju, volonterski rad može trajati najduže godinu dana. I nažalost, to nije zasnivanje radnog odnosa.
U trenutnom Zakonu o radu FBiH volonteri – pripravnici su osobe koje mogu na volonterskoj osnovi, tj. bez novčane nadoknade, odraditi pripravnički staž potreban za polaganje stručnog ispita. Važno je reći da je pojam volonter u ovom slučaju u potpunosti pogrešno interpretiran i iskorišten, jer volonterstvo je u potpunosti bazirano na slobodnoj volji jedne individue zainteresovane da pruža volonterske usluge. Tako da se volontiranje neće moći priznavati kao pripravnički staž u zakonu o volontiranju FBiH, ali će se volontiranje u struci priznavati kao radno iskustvo što će uveliko ublažiti diskriminaciju mladih na tržištu rada s obzirom da poslodavci zahtijevaju posjedovanje najmanje dvije godine radnog iskustva.
Zakonom se neće regulirati prava volontera/ki koji su volontirali prije njegovog donošenja jer bi to omogućilo brojne malverzacije i zloupotrebu beneficija koje zakon nudi, dok će sada nadležno Ministarstvo ili institucija za evidentiranje volontiranja voditi i održavati bazu podataka svih prijavljenih volontiranja od dana usvajanja zakona.
Volontiranje je aktivnost od interesa za društvo u kojem živimo i kojom se doprinosi poboljšanju kvaliteta života, aktivnom uključivanju građana u društvene procese i razvoju humanijeg i ravnopravnijeg demokratskog društva. Što znači da individualci svojim volontiranjem mogu pridonijeti društvu, a uz to i steći različita iskustva koji će izgradit i njih same. Volontiranjem pojedinac sam postaje konkurentiji i kompetetntniji, a dobar su primjer zemlje s visokim BDP-om poput Velike Britanije gdje se oko 40% odraslih bavi volontiranjem i taj način pridonose zajednici.
U RS-u Dugoročno volontiranje je obavljanje volontiranja dužeg od 20 sati sedmično najmanje tri mjeseca bez prekida, dok po zakonu iz FBIH-a o je obavljanje volontiranja dužeg od 240 sati u najmanje 3 mjeseca bez prekida, u skladu sa zakonom naravno.
A organizatori u FBiH mogu biti:
Također bitno je naglasit da svi organizatori volontiranja moraju biti akreditovani od strane ministarstva. Gdje će se dostavit misija i vizije određene organizacije,a potom i spisak aktivnosti i detlajnije informacije o organizaciji.
Bitno je naglasiti da u RS-u organizator volontiranja nikako ne može biti privredno u društvu u svrhu izbjegavanja zloupotrebe volontera u profitabilnim ili privrednim društvima. No generalno što se tiče organizacije volontiranja u RS imamo da organizatori bilo kojeg ne samo dugoročno volontiranja mogu biti : Svako pravno lice registrovano u skladu sa Zakonom o udruženjima i fondacijama („Službeni glasnik Republike Srpske", br. 52/01 i 42/05), čije je područje djelovanja u Republici Srpskoj;
Volontiranje koje je sastavni dio programa međunarodne razvojne saradnje, a obavljaju ga volonteri koji svoje prebivalište imaju van Bosne i Hercegovine, kao i strani volonteri u Bosni i Hercegovini.
Prema zakonu iz FBIH to može biti : Korisnik volontiranja je fizičko ili pravno lice koje prima usluge volontera, bitno je reći da vrijednost usluga pruženih od volontera ne smatra se donacijom korisniku. Dok u Zakonu u RS-u korisnik usluga može biti isključivo fizičko lice.
U FBiH Volonter ne bi smio volontirat duže od 40 sati sedmično po FBiH zakonu, dok u RS imamo nešto detaljniji osvrt, gdje je zabranjeno je volontiranje kojim se zamjenjuje rad koji obavljaju radnici zaposleni u skladu sa Zakonom o radu, kao i volontiranje koje zamjenjuje poslove koje obavljaju izvršioci poslova na osnovu ugovora o djelu. Također volontiranje u trajanju dužem od 40 sati sedmično u periodu dužem od šest mjeseci bez prekida,i zabranjeno je volontera iskorištavati i zloupotrebljavati u svrhu sticanja ili povećanja profit.
Maloljetni volonter s navršenih 15 godina i starije maloljetno lice može sklopiti ugovor o volontiranju i volontirati samo uz pisanu saglasnost zakonskog zastupnika. Maloljetni volonter može volontirati isključivo na aktivnostima u skladu sa svojim uzrastom, fizičkim, psihičkim i moralnim stepenom razvoja i vještinama koje ne predstavljaju rizik za njegovo zdravlje, razvoj i uspjeh u izvršavanju školskih obaveza. Maloljetni volonter ne može biti raspoređen da volontira na naročito teškim fizičkim poslovima, na radovima koji se obavljaju pod vodom ili pod zemljom, kao i na drugim poslovima koji bi mogli predstavljati povećan rizik za njihov život, zdravlje, psihofizički razvoj, spolni integritet i izvršenje školskih obaveza. Volontiranje maloljetnog volontera obavlja se uz obavezni nadzor organizatora volontiranja.
Također licima mlađim od 18 godina zabranjeno je volontiranje od 23.00 sati do 7.00 sati narednog dana,a u RSu je to npr. Do 20.00 časova do 7.00 časova ujutro. Organizator volontiranja mora posebnu pažnju posvetiti zaštiti dobrobiti i zdravlja maloljetnih volontera, te je važno naglasit stoga da maloljetni volonter ne smije obavljat dugoročno volontiranje.
Organizatori volontiranja dužni su da posvete naročitu pažnju odabiru i edukaciji volontera koji volontira sa sljedećim grupama korisnika volontiranja: djecom, licima sa invaliditetom, licima sa teškoćama u razvoju, starim i nemoćnim licima, bolesnim licima ili licima koja su potpuno ili djelimično lišena radne sposobnosti, uz posjedovanje ličnih znanja, iskustava i sposobnosti za rad sa tim grupama korisnika volontiranja
Licu kojem traje mjera bezbjednosti obaveznog psihijatrijskog liječenja ili obaveznog liječenja od ovisnosti ili zabrane obavljanja zvanja, djelatnosti ili dužnosti koja je u vezi sa djelatnošću volontiranja i pravosnažno osuđenom licu za krivično djelo protiv života i tijela, protiv sloboda i prava građana, protiv polnog integriteta, protiv braka i porodice, protiv zdravlja ljudi, te licima prema kojima je izrečena prekršajno-pravna sankcija Zakonom o zaštiti od nasilja u porodici.
Ugovor o volontiranju zaključuje se u pisanom obliku prije početka volontiranja. Ugovorom o volontiranju volonter i organizator volontiranja ugovaraju međusobna prava i obaveze i specifičnosti potrebne za pojedinačnu volontersku aktivnost ili pružanje pojedine volonterske usluge. Ugovor o volontiranju može imati potpis i drugih ugovornih strana koje imaju posebne interese za specifični oblik volontiranja.
U FBIH je obavezan, u RS-u je opcionalan,ali u svakom slučaju poželjan.
U RS imamo i stavku o ličnoj sigurnosti tokom volontiranja pri dolasku na mjesto volontiranja i povratku sa mjesta volontiranja, kao i za vrijeme edukacije u skladu sa odredbama ovoga zakona. Bitno je naglasit također da Ugovor o volontiranju će sadržavati i podatke važne za pojedini posebni oblik volontiranja u određenom periodu ili na određenom mjestu.
Ugovor o volontiranju prestaje:
Volonter ima pravo u oba entiteta:
Volonter je obavezanb po zakonima FBIH i RS-a:
Obaveza volontera je da izvršava uputstva organizatora volontiranja, osim uputstva u vezi s volontiranjem koja su:
Naravno u FBiH zato postoji obavezan ugovor koji će urediti status i obaveze volontera, no one ne smiju biti protiv ustava, kao ni zagovarat bilo šta opasno, tu volonter ima dužnost da odbije takve aktivnosti. Ako izvršavanje uputstva može uzrokovati štetu volonteru, korisnicima volontiranja ili trećim licima, volonter je dužan na to upozoriti organizatora volontiranja.
U FBIH pravila su sljedeća:
Organizator volontiranja obavezan je:
Treba nagalsiti npr. Da je akreditacija vrlo bitna, kao i evidentirati volonterski aktivnosti, kao način suzprezanja
zloupotrebe tako i podizanje statusa volontera i poticanje istoga.
Također Organizator volontiranja obavezan je volontera osigurati od profesionalne bolesti i
posljedica nesreće na poslu u slučaju:
Dok U RS-u je regulirano na sličan način :
Organizator volontiranja obavezan je da:
Ona se prvenstveno treba izdavat na zahtjev volontera, i organizator je naravno duzan da je dostavi: Potvrda o volontiranju sadrži: lične podatke o volonteru, podatke o vremenu volontiranja, kratak opis volonterskih aktivnosti, te ostale specifičnosti pojedinog oblika volontiranja. Potvrda o volontiranju, osim podataka, sadrži potpis lica ovlaštenog za zastupanje organizatora volontiranja kojim se potvrđuje tačnost navedenih podataka. Ministarstvo pravde ili institucija za evidentiranje volontiranja, na zahtjev volontera, izdaje potvrdu o svim njegovim evidentiranim dugoročnim volontiranjima. Ova potvrda je od velikog znacaja ,pogotovo za dugoročno volonitranje u struci jer moze imat ogroman utjecaj na to kako se percipira nase radno iskustvo a i potvrđuje naravno o čemu se radilo tokom volontiranja.
Volontersku knjižicu za svakog volontera osigurava organizator volontiranja. Svaki volonter posjeduje volontersku knjižicu koja se za vrijeme trajanja dugoročnog volontiranja nalazi kod organizatora volontiranja,a u volontersku knjižicu upisuju se osnovni podaci o volontiranju. Također ovdje se nalzi sav zbir i interes o volontiranju i aktivnostima volontera, ovo poslije može služit kao dobar dokaz , posebice ako se radi o dugoročnom volontiranju, gdje je priznavanje radnog isksutva bitno, pogotovo mladima.
Kao prvu mogućnost, imaš obraćanje svojoj Općini. Možeš im se obratiti pismenim putom, šaljući im dopis i koncept svog projekta, na ruke službeniku/ci za mlade (ukoliko ga ima, a po Zakonu o mladima FBiH morao bi biti), a možeš tražiti i direktni razgovor s njim/njom, što je najbolje. Ukoliko nema službenika/ce za mlade traži ko je zadužen za pitanja mladih. Također, raspitaj se u Općini raspisuju li javni poziv za projekte mladih i da li taj poziv obuhvaća i biznis-projekte, ili imaju posebna sredstva za tu svrhu, jer neke ga općine imaju. Na projekte koje daje lokalna zajednica lakše je aplicirati kao udruženje, nego kao pojedinac, ili barem kao neformalna grupa. Ali raspitaj se dobro, Općina mora biti ustanova kojoj se moramo navići obraćati. Sredstva za manje projekte nevladinim organizacijama, recimo, daju organizacije poput SHL (do 4.000 KM) i Centar za promociju civilnog drustva (CPCD), ali nismo sigurni obuhvaćaju li i biznise. Najbolje je posjetiti njihove webstranice i raspitati se. Evropska komisija u BiH također daje sredstva za razvoj biznisa, ali riječ je o velikim projektima.