PIŠE: Mr.sci. Ajka Baručić, Institut za razvoj mladih KULT
Prijedlozi, takoreći zahtjevi, bh. privrednika da se rok za plaćanje PDV-a pomjeri sa desetog na zadnji dan u mjesecu i smanji dnevna zatezna kamatna stopa za kašnjenje u plaćanju PDV-a će biti uvaženi. Ispunjeni. Konačno, nakon jedanaest godina u kamen uklesanog Zakona o PDV-u, privrednici u BiH će imati više vremena za izmirenje ove tegobne a neizbježne obaveze. Tako je početkom mjeseca septembra u svom saopćenju javnosti obećao predsjedavajući Vijeća ministara BiH gosp. Denis Zvizdić.
Istakao je da su ovi zahtjevi „opravdani i sigurno će dovesti do poboljšanja poslovnog okruženja u BiH, jer će pomjeranje roka za plaćanje PDV-a unaprijediti likvidnost preduzeća, a smanjenje zatezne kamatne stope bitno smanjiti troškove i olakšati poslovanje“. Sada su oči preko 30.000 privrednika koji su podržali inicijativu za izmjene Zakona, uprte u Upravu za indirektno oporezivanje, njen Upravni odbor i Vijeće ministara BiH. Čeka se pečat. Da sve prođe kroz zvaničnu proceduru.
Nažalost, proces teče jako sporo. Presporo za privrednike. Pa ih se poziva na strpljenje. I uvijek im ostaje da čekaju. Čekanje je stil života građana BiH. Čekanje na reforme. Reformsku agendu. Čiji rezultati su, kako vlasti kažu, „srednjoročnog i dugoročnog“ karaktera. Čekanje na bolje sutra. A šta je sa bolje danas? Znamo ko u BiH ima najmanje strpljenja da čeka. Ko je u najvećem broju u redovima ispred ambasada. Ko je u najvećem broju na graničnim prelazima. Mladi. Mladost Bosne i Hercegovine. Odnosno emigranti Bosne i Hercegovine.
Iznenađujući su nedavno objavljeni rezultati istraživanja Instituta za razvoj mladih KULT, prema kojima je najčešći razlog napuštanja domovine, kojeg su mladi ispitanici navodili, ustvari nemogućnost da vide da će biti bolje. Nakon toga slijede nezadovoljstvo uzrokovano političkom situacijom, korupcija, nezadovoljstvo obrazovnim sistemom, te previše zastupljena nacionalna, vjerska i ratna pitanja. Nezaposlenost je tek na šestom mjestu. A od nove države u koju idu, očekuju bolju budućnost, bolji obrazovni i zdravstveni sistem, bolju sigurnosnu situaciju, uređenije društvo, kvalitetniji životni ambijent i veće mogućnosti zaposlenja. Oni koji se tek spremaju na odlazak, najviše strahuju od nedostajanja porodice i prijatelja.
Šta sve mladi u BiH čekaju, odnosno više ne žele da čekaju? Puno toga. Ali između ostalog, čekaju tj. više ne žele da čekaju još uvijek neusvojenu Strategiju zapošljavanja BiH 2016-2020., a kraj je 2017. godine. Zatim, obećani program podrške prvom zapošljavanju i samozapošljavanju kroz kreditna sredstva Svjetske banke, koja su na čekanju jer entitetske vlade još uvijek ispunjavaju potrebne uslove. Čekaju Strategiju prema mladima FBiH 2016-2020., napisanu, a još uvijek neusvojenu. Čekaju zvaničnu listu deficitarnih zanimanja da znaju koje fakultete upisati. Čekaju više budžetskih sredstava za njihove potrebe. Bolje uslove za pokretanje svojih biznisa. Radna mjesta. Čekaju opredijeljenost vlasti. Iskrenu, dokazanu, vidljivu, čestitu.
Na nedavno održanoj konferenciji Američko-bosanske fondacije, predstavnici nevladinog sektora su istakli svoju percepciju i procjene provedenih reformi. I iskazali nezadovoljstvo. Da poboljšani statistički pokazatelji ne odražavaju nužno i poboljšan svakodnevni život čovjeka u BiH. Pa između ostalog, šaljivo je rečeno i da bi se Reformska agenda 2015-2018., po dinamici provođenja mogla zvati i Reformskom agendom 2015-2050.
Ostavi komentar