Nedžad Kamenica, praktikant u Institutu za razvoj mladih KULT
Početkom septembra 2016. godine dobio sam odličnu vijest da sam primljen kao jedan od 20 polaznika prve generacije SHL Akademije za mlade lidere u civilnom sektoru. Bila je to dugoočekivana prilika, šansa da napravim više. Krenuo sam u novu avanturu sticanja znanja i učenja. Akademija kroz svojih dvanaest tematskih modula i jedan Specijalistički modul, za koji sam izrazio posebno interesovanje, zaista je nudila mnogo.
Mnogo znanja, vještina, novih iskustava i prijateljstava. Tokom trajanja Akademije imao sam priliku posjetiti uspješne bh. kompanije, Centralnu banku BiH, kao i razgovarati sa parlamentarcima, uspješnim aktivistima i učiti od kolega koji su kroz svoje inicijative pravili čuda širom Bosne i Hercegovine. Želio sam biti dio liste tih čudotvoraca. Želio sam vlastito čudo.
Pokrenuo sam inicijativu u saradnji sa ASuBiH-om „I kopija vrijedi“ i uskoro, uz konstantni rad i zagovaranje kod predstavnika vlasti, uspjeli smo inicijativu da budući studenti istovremeno mogu aplicirati za upis na više od jednog fakulteta uvrstiti u novi Zakon o Visokom obrazovanju u KS. Ohrabren ovim uspjehom odlučio sam se javiti Institutu za razvoj mladih KULT i zamoliti da mi osiguraju praksu, a u sklopu Akademije, kao još jednu od mogućnosti ličnog razvoja.
I odgovor je bio pozitivan. Još jedna vrata su bila otvorena.
Moja praksa trajala je 200 radnih sati, a moje iskustvo rada u Institutu je neprocjenjivo. Posebno me ohrabrilo i dodatno motivisalo to što sam od prvog dana kada sam kročio u zgradu, pa sve do posljednjih radnih sati, bio prihvaćen kao ravnopravan kolega i moj se glas čuo i bio bitan!
Dobio sam priliku raditi na pripremama i realizacija obuka „Uči, misli i djeluj!“, „Obuke za stručne saradnike za rad sa mladima“ i mogao utjecati na osobe koje će u budućnosti raditi direktno sa mladim ljudima, ohrabrivati ih i raditi sa njima svakodnevno.
Svoju motivaciju mogao sam prenijeti drgima, Pokazati im da se vrijedi boriti i da možemo biti promjena. Rad u Institutu osigurao mi je i nastavak realizacije inicijative, ali i proširivanje djelovanja na područja Zeničko-dobojskog i Tuzlanskog kantona.
Nemoguće je postalo moguće!
U ovih 200 radnih sati sam shvatio da je ona parola „Bolje džaba sjediti nego džaba raditi“ besmislena i da su sistemske, konkretne promjene stvarno moguće! Praksa u Institutu za razvoj mladih KULT mi je pokazala načine na koji se sistemski stvari mogu promijeniti, da je saradnja sa vlastima moguća i da postoji neko ko vjeruje u mlade ljude. Priznanje će prije ili kasnije doći, prilike također, ono što treba raditi konstantno jeste razvijati sebe i vlastite vještine i to je najbolja investicija u koju ulažete.
Ostavi komentar