Na studijskom putovanju u Švicarsku, koje je organizirano povodom 50. godišnjice od članstva Švicarske u Vijeću Evrope, bili su i predstavnici/e Bosne i Hercegovine. Dajana, Asja, Damjan i Slaven napisali su izvještaj sa putovanja koji možete pročitati u nastavku.
Od 1. do 7. maja 2013. godine Asja Borić, Dajana Džindo, Slaven Zeljko i Damjan Jugović, delegati iz Bosne i Hercegovine, imali su čast da učestvuju u studijskoj posjeti Švajcarskoj, povodom 50 godina od članstva Švajcarske u Savjetu Evrope. Prije svega treba istaći da nam je bila velika privilegija predstavljati Bosnu i Hercegovinu među 50 drugih vršnjaka iz Jugoistočne i Istočne Evrope, koji su takođe bili učesnici studijske posjete.
Organizatori (Ministarstvo vanjskih poslova Švajcarske) su bili jako ljubazni i prije svega tačni, što je jedan od sinonima Švajcarske – tačnost i preciznost. Program je bio jako zgusnut, putovalo se, radilo se, od 7 ujutru pa do 23h, sve u cilju što boljeg upoznavanja kulture, političkog sistema i turističkih potencijala Švajcarske. Prvog dana bili smo smješteni u Cirihu gdje smo srdačno dočekani od strane domaćina. Od 2. maja krenula je radna atmosfera, i odmah smo krenuli putem Strazburga (Francuska) gdje smo imali priliku da posjetimo Savjet Evrope te da se upoznamo sa mogućnostima koje Savjet pruža mladima. Nakon posjete imali smo prijem u rezidenciji kod Švajcarskog Ambasadora u Savjetu Evrope gdina Charles-Edouarda Helda. Iako pozvan, ambasador Bosne i Hercegovine pri Savjetu Evrope, bio je spriječen da nam se pridruži, međutim, njegove pozdrave i dobrodošlicu nam je poželjela zamjenica, gospođa Lucija Ljubić Lepine. Učesnici su takođe imali priliku da upoznaju gospođu Snežanu Samardžić Marković, bivšu ministricu omladine i sporta Srbije koja trenutno oponaša funkciju generalnog direktora Direktorata za demokratiju Savjeta Evrope.
Trećeg dana studijske posjete, obišli smo jedan od poznatijih brendova Švajcarske, „Swiss Army Knives“, fabriku za proizvodnju noževa „Wenger“. Tom prilikom smo obišli proizvodne pogone kompanije, te saznali kako se prave jedni od najboljih noževa na svijetu. Takođe, bilo je impresivno saznati koliko toga je moguće reciklirati, počev od industrijske vode, pa sve do drugih plastičnih i metalnih proizvoda.
4. maja, posjetili smo zgradu Parlamenta Švajcarske gdje smo prisustvovali predavanjima gospodina Andreasa Grossa, člana švajcarske delegacije u Parlamentarnoj skupštini Savjeta Evrope. Bilo je zanimljivo čuti podatke o uređenju Švajcarske i njenoj funkcionalnosti, uprkos brojnoj birokratiji i nivoima vlasti. Nakon predavanja, organizovano je krstarenje jezerom od Thuna to Spieza, a nakon toga smo posjetili Stockhorn. Posjeta Stockhornu je bila jedna od životnih iskustava koje će ostati uvijek u pamćenju, jer smo se uspeli žičarom na 2.200m nadmorske visine, gdje se nalazio restoran, sa prelijepim pogledom, i sa potpunim ugodnom atmosferom kao da se ne nalazimo na toj visini. Tu smo za ručak bili posluženi tradicionalnim švajcarskim topljenim sirom, što je bila poslastica za mnoge. Upoznali smo Državni savjet mladih Švajcarske, te smo zajedno sa njima izradili deklaraciju o budućim ciljevima i zahtjevima mladih na koje vlasti Švajcarske treba da obrate pažnju. To ne bi bilo tako zanimljivo, da ta ista deklaracija nije bila lično predata ministru spoljnih poslova Švajcarske gospodinu Didieru Burkhalteru, koji je srdačno primio i rekao da će svaka tačka biti detaljno razmotrena.
Sledećeg dana posjetili smo Kanton Glarus. Kanton Glarus je specifičan po tome jer je jedan od posljednja dva kantona u Švajcarskoj koji su zadržali princip glasanja zvani „Landsgemeinde“, odnosno, glasanje putem direktne demokratije kakav je oblik izjašnjavanja bio u Staroj Grčkoj. Kanton koji broji 40.000 stanovnika, u kome o svakoj bitnoj odluci glasa direktno narod, tj. njih 15.000 sa pravom glasa je upravo tog dana sprovodio glasanje na temu usvajanja nekih zakona i odabira funkcionera. Bilo je impresivno vidjeti približno 4.000 ljudi koji su se okupili na gradskom trgu kako bi glasali. Glasanje se odvija vrlo jednostavno. Svi su posjedovali zeleni karton, i nakon izlaganja stavova pozicije i opozicije, narod je jednostavno dizao karton kada je bio za ili protiv usvajanja odluke. Ono što je najzanimljivije jeste da se glasovi ne broje, jer ukoliko nije jedino očigledno da je većina za, onda se taj zakon i neće usvojiti, sa obrazloženjem da političari nisu uspjeli ubijediti narod da je to za njih dobro. Bilo je zanimljivo kasnije čuti na predavanju da su građani nerijetko izglasavali povećanje poreza u Kantonu, naravno, prije izglasavanja to je dobro izlobirano, i taj novac se pretežno iskorištavao u nešto što je koristilo građanima, ili kao podsticaj za nova zapošljavanja.
Pretposljednjeg dana posjetili smo Univerzitet u Friburgu. Predavanja je održao Rektor, gospodin Guido Vergauwen. Tog dana smo proslavili i Dan Evrope kao i 50 godina od članstva Švajcarske u Savjetu Evrope. Imali smo priliku da upoznamo ministra vanjskih poslova Švajcarske gdina Didiera Burkhaltera i sa njim prodiskutujemo, našalimo se i izrazimo mu dobrodošlicu u Bosnu i Hercegovinu. Ceremoniji je prisustvovao i generalni sektretar Savjeta Evrope, gospodin Thorbjorn Jagland. Bila je to velika čast i zadovoljstvo upoznati generalnog sekretara, ali i na neki način stid kada je našu delegaciju upitao: „Kada se može očekivati da ćete sprovesti presudu Evropskog suda za ljudska prava u vezi slučaja „Sejdić-Finci vs BiH“?“. Na žalost, niko iz delegacije mu sa sigurnošću nije mogao odgovoriti na to pitanje, sem da bismo mi mladi riješili taj slučaj istog trenutka da smo u poziciji da odlučujemo.
Utorak, 7. maj je bio dan rastanka. Dan kada smo bili svi i tužni i srećni. Tužni jer napuštamo Švajcarsku, zemlju koja je iako politički komplikovana, jako efikasna i jedna od najbogatijih zemalja Evrope. U kojoj smo se pitali da li postoji uposlenici koji se bave komunalnim poslovima, jer otpatke nismo mogli pronaći iako smo ih u par navrata namjenski tražili. Zemlja od koje bi Bosna i Hercegovina trebala mnogo da uči, da prepiše dobre stvari, da vidi kako se prevazilaze problemi u vezi multilingualnosti, multikulturalnosti, multinacionalnosti. Zapravo, mi nikada nismo čuli tokom predavanja da je to problem za Švajcarsku, većinom slučaja su govorili da je to prednost, a u najgorem slučaju izazov. Jedino bismo poželjeli Švajcarskoj više sunčanih dana kojih ima u Bosni i Hercegovini iako je okovana vještačkim tmurnim oblacima zbog raznoraznih političkih manevara i nestabilnosti.
Demokratija. Demokratija u pravom smislu je Švajcarska. Ovaj izvještaj završavamo riječima gospodina Grossa: „Državu treba da grade njeni građani, a ne da je političari grade i popravljaju po svojoj viziji“.
12.05.2013.
Asja Borić
Dajana Džindo
Slaven Zeljko
Damjan Jugović
Ostavi komentar