Predstavnički dom Federalnog parlamenta, u decembru je, sa 60 glasova za i 26 protiv, usvojio Prijedlog budžeta za 2016. godinu. Usvojena je i Uredba o poticanju zapošljavanja, koja je dio Reformske agende u okviru tržišta rada, odnosno poticaja zapošljavanja. Uredba uređuje uslove za korištenje i postupak za ostvarivanje prava na subvencioniranje poslodavaca za slučaj zapošljavanja nezaposlenih osoba bez radnog iskustva, odnosno radnog staža u zvanju za koje su se obrazovale, te dugotrajno nezaposlenih osoba.
Uredba utvrđuje izvore sredstava, kriterije za njihov raspored i nadzor nad korištenjem, kao i druga pitanja od značaja za osiguravanje efektivnog i odgovornog raspolaganja sredstvima koja se za ove namjene izdvajaju iz Budžeta FBiH. Uredba definiše da će se za ovu vrstu potpore moći prijaviti osobe u dobi od 15 do 30 godina, bez radnog iskustva, koje su nezaposlene duže od 30 dana, a nemaju ukupno evidentiranog staža duže od godinu dana u zvanju za koje su se obrazovale. Posebno je interesantan planirani program za finansiranje i sufinansiranje prvog zaposlenja, zapošljavanja i samozapošljavanja u iznosu od 50 miliona KM kojim će se obuhvatiti ove osobe.
Vlada Federacije zaposlenima kroz ovaj program namjerava pokriti najnižu plaću u iznosu od 387 KM, kao i sve obaveze, te porez na plaću. U slučaju da poslodavac želi isplatiti viši iznos, razliku snosi sam. Jedini uslov za poslodavce da učestvuju u ovom programu je da po isteku 12 mjeseci nastave uplaćivati plaću i sve doprinose zaposleniku još minimalno godinu dana. Zbog svega navedenog, nameće se pitanje koliko će ovaj program biti zanimljiv mladim osobama, obzirom na minimalnu novčanu naknadu koju nudi, te da li će mladi radije tražiti neke druge prilike koje su bolje plaćene i ostajati na birou za zapošljavanje do tada?
Federalnim budžetom za 2016. godinu na ime poticaja zapošljavanju planirano je 50 miliona maraka. U 2015. godini taj je iznos bio manji i iznosio je 20 miliona KM. Na ovaj način, Vlada planira zaposliti 10.000 mladih u FBiH u periodu od 12 mjeseci. Jelka Miličević, ministrica finansija FBiH, predviđa da bi se kroz ovaj program trebalo stalno zaposliti oko 5000 mladih, dok bi se jedan dio mladih odvažio i na pokretanje vlastitog biznisa. Subvencioniranje zapošljavanja mladih će se protezati kroz 2015. i 2016. godinu, tako da će obuhvatiti jedan kvartal u 2015., te tri u 2016. godini. Federalni zavod za zapošljavanje će vršiti nadzor odabira poslodavaca, zaposlenih, kao i korištenje subvencije.
Dok s jedne strane Vlada FBiH predstavlja novousvojeni budžet i očekivane rezultate za 2016. godinu, s druge strane ekonomski analitičari tvrde da ovaj plan nije dobar i ocjenjuju ga „propalom investicijom“. Naime, lekcije iz prošlosti pokazuju, a Ured za reviziju, kroz Izvještaj revizije učinka i potvrđuje, je da je u periodu 2003. – 2010. godina odobreno 33 miliona KM za podsticaj u zapošljavanju mladih, a samo 4000 mladih je prošlo kroz ovaj program. Prema evidenciji Federalnog zavoda za zapošljavanje 2012. je broj nezaposlenih mladih bio 130.000, što govori da je u prošlosti vrlo mali broj mladih obuhvaćen ovim programom. Revizija je pokazala i druge probleme: nedostatak planiranja (podaci o tržištu rada, analiza ranijih iskustava, saradnja sa glavnim partnerima), neprecizno definisan cilj i kriterij programa, nedostatak mjerljivih indikatora uspješnosti, stanje na tržištu rada nije kriterij pri raspodjeli sredstava kantonima, nedostatak praćenja poslodavaca koji su učestvovali u programu, a koji su sredstva dobijali iz više izvora i u više prilika, te davanje preporuka za buduće programe. Neka od pitanja koje poslodavci navode kao probleme su: netransparentnost dodjele sredstava, način bodovanja, te favoriziranje pojedinih firmi.
Evidentno je da je do sada postojao nedostatak ili izostanak praćenja i evaluacije utrošenih sredstava. U takvom scenariju postavlja se pitanje da li će biti nemoguće znati efikasnost i programa za 2016. godinu, a da prethodno nije postavljen sistem praćenja učinka tokom cijele prve godine zaposlenja, te nakon završetka obaveznih 12 mjeseci. Na ovaj način izostaju informacije o samom kvalitetu radnog iskustva u prvih godinu dana, te koristi stečene kroz ovo iskustvo u nalaženju drugog posla. Ono što Zavod za zapošljavanje trenutno prati je prijava poslodavaca za učeće u programu, njihov odabir, te izmirenje datih obaveza poslodavca prema Zavodu, dakle praćenje utrošaka sredstava. Federalni zavod za zapošljavanje prati uplatu poreza i doprinosa od strane poslodavaca za svaku od uposlenih osoba po ovom programu, te na taj način prikuplja informacije o dugoročnoj zaposlenosti korisnika ovih programa. Ono što izostaje je praćenje i vrednovanje stvarnih rezultata programa.
Pitanje koje se također otvara je koliku efikasnost je imao ranije implementirani program, te da li je on zaista postavio dobre temelje za nastavak rada i pronalaženje novog zaposlenja, ali i potencijalno stvaranje poduzetničkog duha kod mladih kako bi započeli vlastiti biznisi. S obzirom na nedostatak mjerenja nepoznato je koje vještine i znanja mladi dobiju po završetku ovakvog programa, te da li budu osposobljeni da se konkurentno nađu na tržištu rada.
Pohvalno je što je Vlada FBiH odlučila povećati iznos za program zapošljavanja i samozapošljavanja i to s 20 miliona KM na 50 miliona KM u 2016. godini, što čini i najveći iznos za ovakav program do sada. Ipak, ukoliko uslovi realizacije ovakvog projekta nisu stavljeni pod nadzor tokom implementacije, te se ne vrši mjerenje njegovih efekata u unaprijed definisanom okviru nameće se pitanje problema dugoročne uspješnosti ovakvih programa, ali i isplativosti kontinuiranog ulaganja budžetskog novca u ovakve programe zapošljavanja, koji u konačnici ne mijenjaju realnu sliku stanja nezaposlenosti u FBiH. Kako bi taj novac bio što efikasnije utrošen i kako bi zaista poboljšao sliku zaposlenosti mladih ljudi i ostalih ranjivih kategorija društva, potrebno je vršiti kontinuirano praćenje, kao i evaluaciju programa nakon provedbe. Potrebno je i uspostavljanje saradnje sa predstavnicima civilnog društva, odnosno omladinskim udruženjima, kako bi se dobile informacije o stvarnim potrebama mladih. Planiranje budućih programa treba da se vrši na osnovu detaljne analize tržišta rada i naučenih lekcija iz prošlosti, kako bi se unaprijed znale sve aktivnosti i kriteriji mjerljivosti uspjeha. Plansko i kontrolisano djelovanje bi dovelo do toga da buduće generacije imaju priliku postati dio uspješnog i održivog programa koji svake godine izbacuje generaciju mladih i osposobljenih ljudi spremnih da se uhvate u koštac sa tržištem rada. U ovom slučaju imali bismo još bolje i efikasnije programe za zapošljavanje i samozapošljavanje od 2017. godine.
Ostavi komentar