Danas je s početkom u 11.55 ispred sarajevske katedrale Institut za razvoj mladih KULT simboličnim performansom obilježio Međunarodni dan mladih, 12. augusta. Ovaj datum, značajan mladima širom svijeta, u većini zemalja organizira se svečano, uz pjesmu, ples i druženje. Kako položaj mladih u BiH ne oslikava stanje kojemu bi odgovaralo bilo kakvo svečano obilježavanje ovoga datuma, Institut je odlučio organizirati simblično okupljanje mladih koje će obilovati porukama o problemima mladih i još jednom skrenuti pažnju javnosti da je davno otkucalo posljednje 5 do 12. Nakon okupljanja ispred katedrale i zvaničnog početka performansa, učesnici/e, predstavnici/e brojnih medija i sugrađani/ke uputili su se prema vječnoj vatri gdje je održan završni dio ovoga kratkog simboličnog programa. Trajao je 10 minuta, a završio okupljanjem mladih kod vjecne vatre odakle su i putem medija poslane jasne poruke javnosti i bh. vlastima.
Brojni su problemi mladih u našoj zemlji. Više od 70% mladih želi otići u inostranstvo, zauvijek ili na duži vrmeneski period s namjerom da to postane zauvijek. „Nek’ idu, ako žele, svakako ispijaju kafe po cijeli dan!“, bit ce čest odgovor starijih ukoliko ih pitate sta misle o odlasku mladih iz zemlje. Da su lijeni, da ne znaju ništa raditi, da ne uče, da su paraziti na račun roditelja – sve su češće kvalifikacije koje se o mladima ustaljuju u našem društvu. Ima istine u tome, ali bi se stvari svakako morale posmatrati uzročno-posljedično. Jesu li prethodne generacije bile bogomdane pa su zbog toga bile vrijedne i marljive, ili je postojao sistem koji ih je prihvatao i usmjeravao? Itekako je postojao sistem koji ih je adekvatno školovao, pripremao za posao, a zatim im pronalazio radna mjesta. Školske sekcije, domovi mladih, sportski klubovi i sl. davali su im dodatnu mogućnost razvoja. Studentski servisi davali su im mogućnost zarade džeparca i jeftinih ljetovanja, a roditelji nisu imali potrebe po svaku cijenu očekivati poslovni angažman djeteta „dan nakon dobivanja diplome“, jer su bili ekonomski stabilni. Čvrsta porodica, barem mnogo čvršća nego ova danas, nije ostavljala velikog prostora za „mladalačke manevre“, tako da su mladi imali prilično ravan put.
A danas?
Što piju kafe? – Zato što nemaju za sok. Što su lijeni? – Zato što im zemlja ne pokazuje da se trud isplati. Ne znaju raditi? – Zato što ih poslu nije naučio obrazovni sistem koji je to morao. Ne uče? – Zato sto ih tržište rada ismijava za ono što su u školama naučili. Paraziti su na račun roditelja? – Zato što nikog bližeg nemaju, a država im ne pomaže.
Današnji performans su podržali Udruženje Narko Ne, Vijeće mladih općine Stari Grad Sarajevo, UNFPA Y-Peer, Obrazovno-razonodni centar za mlade SPAJALICA, ali i brojni drugi pojednici iz gradova širom BiH.
Šest najvećih TV kuća, 27 radijskih stanica, tri novinske agencije, tri najveća dnevna lista i desetine internetskih portala dali su podršku ovome performansu. Bez medija ova priča ne bi imala ovoliku snagu. Zato – HVALA VAM NA PODRŠCI!
(Fotke s performansa je napravio mladi fotograf Damir Salkić: da.salkic@gmail.com)
Ostavi komentar