Piše: Rusmir Pobrić
Najveći problem BiH je nezaposlenost. To više nikome nije nova vijest, ali je neophodno ponavljati je, iz nekoliko razloga. Jedan od njih jeste da bez obzira što je riječ o „staroj vijesti“, adekvatne reakcije nadležnih institucija koje su donijele vidnu korist građanima još nismo vidjeli. Drugi razlog je i činjenica da prvi put imamo službena opredjeljenja novih entitetskih vlasti, izrečena u ekspozeima premijera, da će politički prioritet u ovome mandatu biti ekonomija – ali i praksu da su se u prethodnom periodu prioriteti vlasti u BiH često znali neosnovano mijenjati, u skladu s dnevno-političkim potrebama i budžetskim rupama.
Službena statistika potvrđuje problem. Prema podacima Federalnog zavoda za zapošljavanje, u decembru 2002. broj nezaposlenih u FBiH bio je 277.281, a zaposlenih 404.690. U januaru 2015. broj nezaposlenih u FBiH iznosi 395.133 a zaposlenih 445.788. Razlika između broja zaposlenih i nezaposlenih 2002. bila je 127.409, a danas je ona 50.655. Odnos zaposlenih i penzionera trenutno je 1,14/1.
Međutim, umjesto da statistika, a posebno ova službena, bude korištena kao upozorenje i smjernica za učinkovitije djelovanje u BiH u javnoj političkoj komunikaciji statistike se nerijetko relativiziraju i negiraju. Tako u zadnje vrijeme često možemo čuti da službena statistika ne odražava stvarni broj nezaposlenih, da je više od 100.000 radnika u FBiH angažirano na crnom tržištu. Vrlo je moguće da su procjene približno tačne, ali s druge strane morali bismo uzeti u obzir i jednako isticati sve zaposlene koji rade za minimalne plaće koje ne mogu pokriti njihovu potrošačku korpu, a posebno one koji rade ali ne dobivaju plate – njihov broj je možda i veći od broja radnika na crno, a teško ih možemo smatrati adekvatno zaposlenim osobama.
Nedostatak radnih mjesta, ili nedostatak poslova, identificirano je kao pitanje broj jedan u oblasti zapošljavanja. Nedavno su iz Udruženja nezaposlenih u BiH poručili da dok god se ne stvori povoljan ambijent za otvaranje novih radnih mjesta, nezaposlena lica nemaju nikakve šanse. Šta znači „povoljan ambijent“? Spomenuti ekspozei entitetskih premijera sadrže dosta detaljne odgovore na pitanje „povoljan ambijent“. Svježi primjer, ekspoze novog premijera FBiH Fadila Novalića prava je novina u političkoj retorici u BiH. Njegovo obraćanje nije bilo uopćeno, bazirano je na brojkama, egzaktnim pokazateljima, službenim izvještajima, otvorilo je velike privrednopolitičke teme i najavilo ozbiljne intervencije.
Kratko ću se osvrnuti na neke značajne dijelove ekspozea. Novi premijer je otvorio pitanje ogromne javne potrošnje i neophodnosti donošenje moratorija na sva zapošljavanja u javnom sektoru. Spomenuo je i prilagođavanje obrazovnog sistema potrebama tržišta rada. Govorio je i o odgovornijem utrošku javnih sredstava, te realnijem planiranju budžeta. Kroz smanjenje opterećenja na rad predvidio je i smanjenje neformalnog sektora ekonomije, posebno pojašnjavajući olakšavajuće mjere za prvo zapošljavanje. Kada je riječ o PDV-u i drugim porezima, osvrnuo se na postojanje potrebe za boljom naplatom javnih prihoda. Redom je navodio aktivnu ulogu biroa za zapošljavanje, čišćenje evidencije nezaposlenih, sufinansiranje zapošljavanja i samozapošljavanja, obuku i aktivno traženje posla, zatim ukidanje parafiskalnih nameta, ubrzavanje procedure registracije preduzeća, uvođenje mladih u privredne tokove, problem nelikvidnosti bh. firmi. Govorio je i o uređenju oblasti koncesija, šumama i potencijalu drvnoprerađivačke industrije, javnoprivatnom partnerstvu, poljoprivredi, domaćim proizvodima, turizmu, sektoru malog i srednjeg preduzetništva, te nedostupnosti povoljnih kreditnih sredstava, borbi protiv korupcije i pravednijoj raspodjeli socijalnih izdvajanja.
Dakle, novi premijer je jezikom privrednika objasnio šta je sve potrebno za „povoljan poslovni ambijent“, neophodan za otvaranje novih radnih mjesta.Istina, poručio je na kraju da moramo biti strpljivi. Sigurno je da ovoliki broj neophodnih mjera za uređivanje zapuštenog „poslovnog prostora BiH“ iziskuje vrijeme. Međutim, kriza je, ne samo ekonomska, već i kriza duha, vlada sveopća apatija, mladi ljudi, oni najbolji koji su konkurentni na svjetskom tržištu rada, napuštaju domovinu, čime bilježimo gotovo nenadoknadiv gubitak. A upravljanje krizom, kako pojašnjavaju ekonomski stručnjaci, iziskuje kao prvu fazu prinudne mjere i brze koristi i rezultate, prije sistemskih reformi i stabilizacije, povratka na normalno stanje i sprečavanje nove krize. Brze mjere su neophodne da slome beznadežnost i vrate povjerenje mladih ljudi u institucije vlasti i bolje sutra.
Možemo li očekivati brze mjere? Nažalost, usvojeni Budžet FBiH za 2015. – dijelom prihvatajući činjenicu da je „naslijeđen“ – ne obećava reformu. Sredstva Federalnog ministarstva razvoja, preduzetništva i obrta za „subvencije privatnim preduzećima i preduzetnicima“ umanjena su sa 4.291.000 na 3.700.000, a taj je novac – kojeg je godinama sve manje a po zakonu bi ga trebalo biti sve više – kroz adekvatan programski pristup, trebao biti ključan za razvoj privatnog preduzetništva u BiH. Prema nekim analizama, za javna preduzeća se iz budžeta izdvaja i do 10 puta više sredstava nego za privatna. Za poljoprivredu se i ove godine kao i ranijih godina izdvajaju značajna sredstva, ali je očito, s obzirom na loše stanje u poljoprivrednom sektoru, kako to navodi i aktuelna Strategija razvoja FBiH, da je neophodno njihovo bolje usmjeravanje. Predizborne ali i postizborne optimistične najave olakšica plaćanja PDV-a (plaćanje PDV-a po naplati i produženje roka plaćanja), čini se da više nisu aktuelne! Nasuprot toga, sve više je glasova koji zagovaraju povećanje PDV-a, ne davajući nam detaljnije analize i procjene rizika, koliko bi to ugrozilo i onako slabu platežnu moć krajnjeg kupca, običnog čovjeka, ali i privredne subjekte.
Za kraj, može se reći da za sada imamo dobre najave i precizna i mjerljiva obećanja novih vlasti. Prvi indikatori, od nepovoljne budžetske slike za preduzetništvo do promjene retorike o ključnim pitanjima, poput PDV-reforme, nisu optimistični. Međutim, tek je početak i možda već prvi rebalans budžeta do ljeta, ili prvi zakon koji rastereti malog privrednika i novozaspolenog, dokažu da politika može biti drugačija, na strani nezaposlenih i na usluzi onima koji privređuju.
Tekst objavljen u Dnevnom avazu 06.04.2015.
Ostavi komentar