Prema rezultatima istraživanju o socijalnoj uključenosti mladih koje je početkom ove godine Institut za razvoj mladih KULT proveo u 12 lokalnih zajednica u BiH, Hrvatskoj i Srbiji, manje od 7% mladih svoj glas na izborima daje na osnovu izbornih plakata.
Reakcije javnosti na dosadašnja dešavanja u vezi s lokalnim Izborima 2012 u BiH pokazuju da kampanje, iako često besmislene i neukusne, prolaze zapaženo. Građani su do sada mogli vidjeti pravopisno nekorektne slogane, pornografske sadržaje i uzurpiranje javnih površina, slušati glasne patriotske pjesme, rodnogrudne sevdalinke i nerealna obećanja, te morali trpjeti bjesomučno plakatiranje, svud, sveg, svašta i svagda. Učinak ovih šarolikih ataka na volju biračkog tijela moći će se preciznije ocijeniti tek nakon Izbora. Za sada se može konstatirati da su često uznemirujući i osvrnuti se na pokoju postojeću statistiku. Padaju li mladi pod njihov utjecaj?
Mladi, jednako kao i stariji i stari, glasaju
Iako je uvriježeno mišljenje da mladi ne izlaze na izbore, prikupljeni podaci pokazuju da je procent njihove izlaznosti na posljednjim općim Izborima 2010 jednak općem procentu izlaznosti. Dakle, mladi glasaju, a prema podacima CIK-a u 2010. g. činili su 22% ukupnog biračkog tijela u BiH, gotovo cijelu četvrtinu, ili brojem: 688.459 glasova.
Prema posljednjim istraživanjima KULTA o socijalnoj is/uključenosti mladih (cijelo istraživanje uskoro će biti dostupno na stranici www.mladi.org), koja su obuhvatila i pitanje njihovog opredjeljivanja prilikom glasanja na izborima, plakati, u kontekstu njihovog utjecaja na mlade ljude, nisu učinkovito sredstvo predizborne kampanje. Manje od 7% mladih glasa vođeni predizbornim plakatima. Daleko od toga da su mladi politički i izborno zreli i da ne potpadaju pod utjecaj drugih vrsta marketinga – 32% mladih za svoj se izbor informiraju iz medija, a 29% na temelju prezentiranih političkih platformi – ali plakatima prosto ne vjeruju. Ili ih ne primjećuju. Neki od njih se prilikom odabira svojih predstavnika/ca u vlasti konsultiraju s roditeljima ili prijateljima, a u manjim sredinama uobičajeno je da glasaju za rodbinu, ili prijatelje, ili poznanike, koji su kandidirani ili su se kandidirali na izborima. Ta činjenica da marketing ili tuđe mišljenje oblikuju njihovu odluku i izbor, čini da njihov glas najčešće ne donosi rezultate koje su očekivali. Grubo rečeno, mladi bivaju prvo izmanipulirani, a potom razočarani. Otud i njihovo nepovjerenje u politiku i političare. Iz istraživanja se jasno može vidjeti da se mladi, pripremajući se za odluku na izborima, nikako ne informiraju putem izvještaja o ranijem radu, finansijskom poslovanju i učinku institucija i zastupnika/ca, koje objavljuju vladine (uredi za reviziju, npr.) i nevladine organizacije, što bi trebalo biti primaran izvor informacija za donošenje objektivnog suda o potencijalnim izabranicima. Također, rijetko ko, ili gotovo niko od mladih ljudi, provjerava uspjeh svoje lokalne uprave kroz rast odnosno pad njenih prihoda, tj. povećanje odnosno smanjenje njenog budžeta. A čelnim ljudima jedne lokalne zajednice to bi trebala biti primarna zadaća: povećanje prihoda i pravilno usmjeravanje rashoda.
Čudo u Inđiji
Ove godine većina kandidata za općinski vrh obećava sve i svašta. Iz manjka ideja nastaju i neprovodiva obećanja. Oni koji žele reizbor, koji su u prethodnom periodu obnašali najviše lokalne funkcije, praveći alibi za ranije propuste ali i iz opreza zbog narednog angažmana, često se ograđuju nedostatkom nadležnosti: nisu nadležni za javni prijevoz, za sigurnost na ulici, za zapošljavanje, za obrazovanje, za turizam. Jesu li im ruke zaista vezane? Šta uopće općinska vlast može učiniti za građane?
Ne želeći nabrajati brojne mogućnosti lokalnih vlasti, od moderniziranja administracije, stvaranja ugodnog poslovnog ambijenta za strane investitore, obračunavanja s internom korupcijom, poticaja malim biznisima, preko razvoja neformalnog obrazovanja, stipendiranja deficitarnih kadrova, do kapitalnih investicija i mogućnosti pokretanja inicijativa prema višim nivoima vlasti za rješavanje problema koji trenutno nisu u njihovoj nadležnosti – preporučujemo emisiju „Čudo u Inđiji“, koja se može pogledati na novoj online televiziji Centara civilnih inicijativa inicijativa.tv. Riječ je o intervjuu s načenikom koji je upravu nad svojom opštinom Inđija preuzeo 2000. g., sa svojih 26 godina starosti, bolje reći mladosti. Nije se ograđivao nadležnostima i nije čekao pomoć viših nivoa vlasti. Te 2000. godine zatekao je 12.000 nezaposlenih. Nakon tri svoja mandata, 2012. g., broj nezaposlenih u Inđiji spustio se na 3.500. Zatekao je budžet od nešto više od 600.000 (šesto hiljada) eura. Nakon 12 godina budžet je 30 puta veći i iznosi više od 20 miliona eura. On uspješnim studentima Inđije nikada nije čestitao, već im je zahvaljivao i obilato nagrađivao. U Inđiji svako selo ima vrtić. I gradski prijevoz koji s najudaljenijeg mjesta u opštini do centra grada može stići za manje od pola sata, tačnije 26 minuta, jer kako načelnik kaže „mora se osigurati mobilnost radne snage“. U Inđiji se i ove godine otvara 800 novih radnih mjesta.
Napomene radi, Inđija nije na Zapadu, već tu, u komšiluku. U Srbiji. Otvorena za razmjenu iskustava.
I ko bi poslije ovoga vjerovao plakatima i njihovim vlasnicima!? Od papira i ljepila se mogu napraviti i korisne stvari. Ne, ne kod nas. U Inđiji.
Ostavi komentar