Naredna priča o volonterima i volonterkama u Bosni i Hercegovini nas vodi nas u grad soli – Tuzlu u kojem živi Marko Divković. Marko je student završne godine na Filozofskom fakultetu u Tuzli, na odsjeku Pedagogija – Psihologija.
Volontirati je počeo tokom srednje škole jer je, kako kaže, želio da svoje slobodno vrijeme provede na malo produktivnije načine.
„Uvijek sam volio upoznavati nove ljude i to je jedna od prvih stvari koja me je motivirala da krenem volontirati. Moje prvo volontersko iskustvo bilo je u Crvenom križu Opštine Tuzla. Došao sam kao neko ko uopšte nije znao ništa o volontiranju, a otišao kao neko neko kome je volontiranje postalo način života“.
Marko je tokom svog volonterskog iskustva pohađao različite obuke koje su mu pomogle da bude bolji i uspješniji pri izvođenju volonterskih zadataka, a vremenom je pronašao i oblasti u kojima je posebno napredovao, te je postao i instruktor prve pomoći.
„Mnoge stvari koje sam kroz volontiranje naučio koriste mi danas u svakodnevnom životu i radu. Bez njih ne bih bio ovo što jesam. Neke od najznačajnih obuka su bile soft skills obuke, koje su mi pomogle da svoje vještine unaprijedim na jedan adekvatan način i da iste primjenim u svim sferama svog života. Najvažnija vrijednost volontiranja za mene je to što nam volontiranje pruža tu mogućnost da postanemo najbolja verzija sebe, da imamo otvoren um i da nikad ne odustajemo“.
Na početku Markovog volonterskog puta njegovo okruženje nije pružalo potporu, niti imalo razumijevanja za aktivnosti kojima se bavio, međutim situacija se, ističe Marko, vrlo brzo promijenila.
„Moje okruženje je u početku smatralo da je volontiranje „rad za džaba“. Međutim, vrlo brzo su ljudi u mom okruženju uočili pozitivne strane takve vrste rada, jer su vidjeli šta to znači za mene i moj razvoj, ali i za zajednicu“.
Pored svog angažmana, Marko vrlo često motivira i druge mlade ljude, svoje vršnjake da počnu volontirati.
„Ni sam nisam bio motivisan dok nisam na sebi i svoj primjeru naučio i iskusio šta mi sve volontiranje može donijeti. Uvijek koristim svoj primjer i svoju priču da pozovem mlade da sebi daju priliku i da počnu volontirati. Na kraju krajeva nemaju šta izgubiti, a mnogo mogu dobiti. Meni je najvažnija lekcija koju sam naučio kroz volontiranje to da se sve može postići, ako dovoljno vjerujemo u sebe i u ljude oko nas. Dobri smo samo onoliko koliko smo dobri u timu“.
Marko danas iza sebe ima višegodišnje volontersko iskustvo i teško mu je, kako kaže, da izdvoji najdraže. Još uvijek je aktivna mlada osoba koja svoje slobodno vrijeme, znanja i vještine rado stavlja na raspolaganje svojoj zajednici svakog puta kada mu se ukaže prilika za to.
„Teško je izdvojiti najdraže iskustvo, pored svega što sam prošao. Međutim, trenutno iskustvo u Fondaciji tuzlanske zajednice je od najvećeg značaja za mene, jer mi je dozvolilo da napravim taj sljedeći korak u sferi volontiranja i da unaprijedim svoja postojeća znanja. I dan danas volonitram. Trenutno sam aktivan u BRAVO BiH, Fondaciji tuzlanske zajednice i Crvenom križu. U Fondaciji radim na projektu Omladinske banke, gdje svoja znanja i iskustva prenosim na druge mlade ljude na području Tuzlanskog kantona. U Crvenom križu danas imam nešto drugačiju ulogu. Trenutno sam mentor mladim volonterima i edukator iz određenih oblasti“.
Marko je stava da još mnogo toga može uraditi za svoju zajednicu, te se i u budućnosti vidi kao volonter.
„Teško je reći gdje se vidim za par godina. Ono što sigurno znam je da ću ostati volonter u nekom kapacitetu. Smatram da još puno mogu dati svojoj zajednici i to je ono što ću težiti da uradim dok god to budem mogao. Nadam se da ću imati priliku da radim u NVO sektoru, jer to je ono što me iskreno pokreće i ono što iskreno volim“.
Svima koji čitaju, a mladima posebno, ovaj vrijedni mladi čovjek za kraju poručuje da sebi daju priliku:
„Nekada će vam se činiti da neke stvari ne možete ostvariti, ali nikad ne dozvolite da vam snovi ostanu samo snovi. Kada vam kažu da je nebo granica, sjetite se da su ljudske otiske pronašli i na mjesecu,“ – završava Marko Divković.
Serijal „Neprocjenjive priče“ realizira se u duhu promocije volontiranja kao prilike za individualni razvoj i razvoj zajednice, te podrške koje volontiranje daje našem društvu. Serijal realiziraju Institut za razvoj mladih KULT i Volonteri Ujedinjenih Nacija (UN Volunteers) u BiH.
#toghetherwecan
Ostavi komentar