Pričom o Jeleni Brkić iz Vakufa kod Bosanske Gradiške nastavljamo serijal tekstova o omladinskim radnicima i radnicama u Bosni i Hercegovini. Jelena čvrsto vjeruje da nas u životu uvijek pronađe ono za šta smo predodređeni i tako započinje priču o životnim putevima koji su je doveli do omladinskog rada.
„Nikad nisam mislila da bih mogla raditi sa mladima i za mlade, postati omladinska radnica. Kao mala, željela sam postati inženjerka niskogradnje. Najbliži fakultet za ovo usmjerenje je bio u Beogradu, što za mene tada nije bila opcija. Vrlo razočarana, upisala sam prostorno planiranje na Prirodno – matematičkom fakultetu u Banjoj Luci, ni ne shvatajući baš najbolje šta upisujem. Međutim, brzo sam se zaljubila u planiranje, prostor, procese. Fakultet koji je pronašao mene definisao je dijelom moj karijerni put. Poslije fakulteta sam svoj prvi pravi posao našla u Udruženju građana Centar za životnu sredinu iz Banje Luke gdje sam gotovo pet godina radila na formalnim i neformalnim mehanizmima učešća građana u procesima donošenja odluka koje se tiču prostorno planske dokumentacije. Bavila sam se zagovaranjem za očuvanje, unaprijeđenje postojećih i stvaranje novih javnih zelenih prostora. Zagovaranje je moja velika strast i nije određeno problemom ili oblašću koju preferiram nego procesom kroz koji se prolazi.“
Jelenin prvi susret sa omladinskom radom bio je prije pet godina kada je pohađala program Akademije za mlade lidere u civilnom društvu koji provodi Fondacija Schüler Helfen Leben (SHL). Program je pohađala, kako kaže, prvenstveno da bi unaprijedila sebe kao aktivistkinju. Istovremeno, počela je da shvata šta je sve, kao mlada osoba, propustila i tako se rodila želja i motivacija da svoja dotadašnja znanja i iskustva prenese novim generacijama mladih ljudi.
„Svijet omladinskog rada upoznala sam kroz SHL, to je za mene bilo potpuno novo iskustvo, jedan potpuno novi svijet. Prethodno sam se bavila vrlo specifičnom temom koja je u velikoj mjeri tehnička, pravna i u najvećoj mjeri direktno vezana za odrasle. Ovaj novi svijet kod mene i dalje nije budio jasnu viziju da postanem omladinska radnica, to se dešavalo postepeno. Moj prvi susret sa svijetom omladinskog rada bio je u periodu kada sam već bila „starija mlada osoba“, te sam vrlo brzo počela da uviđam šta je meni, kao mladoj osobi nedostajalo u periodu kada mi je podrška bila najvažnija. Pošto nisam imala prilike za mobilnost, privukla me je mogućnost da učestvujem u procesu koji će omogućiti intenzivno interkulturalno učenje mladima iz BiH i Njemačke, putovanja i prilike koje u svojim zajednicama ne bi mogli iskusiti. Pružila mi se prilika da u SHL-u vodim Program omladinskih razmjena.“
Potvrdu i priznanje za svoj dotadašnji rad Jelena je 2019. godine dobila završetkom obuke za stručne saradnike/ce za rad s mladima koju organizira i provodi Institut za razvoj mladih KULT. Za Jelenu je, kako kaže, naizgled kratka obuka zapravo bila vrijedna edukacija koja je pokrila širok spektar omladinskog rada.
„Obuku za stručne saradnike/ce za rad s mladima sam pohađala na samom početku svog angažmana kao omladinske radnice. Tada mi je od velike važnosti bilo da naučim nešto više o pristupu mladim ljudima, jer sam do tada radila isključivo sa odraslima, primarno donosiocima odluka. Ovo je jedna od meni najvrijednijih stvari koju sam naučila kroz obuku. Obuka mi je takođe pružila mogućnost da kroz edukaciju o važnim temama vezanim za omladinski rad upoznam i izuzetno inspirativne mlade ljude iz cijele BiH koji takođe rade sa mladima. Tako da smo svi imali mogućnost i za vršnjačko učenje. Preporučila bih je i onima koji imaju iskustva u omladinskom radu, ali im nedostaje organizacijskih kapaciteta, jer obuka i to nudi.“
Sa obuke je, kako kaže, ponijela znanje koje i sada koristi u svome radu, ali i ljude koje je upoznala, a koji su joj svakodnevna inspiracija zalaganjima i trudom koji ulažu u razvoj omladinskog sektora.
„Na ličnom nivou sa sobom sam ponijela još nešto jako važno opisano u rečenici koju sam često čula tokom obuke od djevojke koja ju je provodila, a glasi: „Samo nježno prema sebi.“ Ja sam ovu rečenicu protumačila kao nešto što aktivisti često zaboravljaju, a to je da samo ako smo dobri za sebe i sebi, možemo biti dobri drugima. Zato i vi, dragi mladi koji ovo čitate, uzmite vremena i za sebe, udahnite, predahnite. Izazovi i promjene nas čekaju i sutra.“
Put od učesnice do voditeljice programa, svjedoči Jelenina priča, nije nemoguće prijeći. Potrebno je, kako Jelena kaže, samo uložiti vremena, truda i ljubavi. Kao nekadašnja polaznica SHL-ovog programa Akademije za mlade lidere u civilnom društvu kaže da je često u tadašnjem koordinatoru programa vidjela uzora i željela da jednog dana budu radne kolege.
„Znate li za onu „Pazi šta želiš, možda ti se i ostvari“? E, pa meni se to desilo. Moj uzor je postao moj kolega, a danas sam na njegovom mjestu, koordiniram programom Akademije za mlade lidere u civilnom društvu sa velikom odgovornošću, jer želim da na jednak način motivišem nove generacije mladih ljudi. Na Akademiji nam je cilj da trenutne nedostatke unutar civilnog sektora prevaziđemo kroz edukaciju profila ambasadora društvenih promjena. Ovaj profil je našem društvu jako potreban i kroz naš intenzivni edukacijski program, dobre prakse u neformalnom obrazovanju i znanja potrebna jednom lideru za djelovanje u zajednici, mladi ostvaruju svoj potencijal nosioca promjena u BiH društvu.“
Omladinski sektor u Bosni i Hercegovini Jelena vidi kao skup ćelija koje zasebno funkcionišu, ali nisu baš najbolje uvezane:
„Omladinski sektor u velikoj mjeri preuzima uloge koje bismo očekivali da rade institucije vlasti. To je kao skup ćelija koje zasebno funkcionišu, ali nisu baš najbolje uvezane. Međutim, čak i takve, ćelije rade odličan posao i mladima pružaju nevjerovatne prilike za rast i razvoj, putovanja, druženja i učenja. Omladinski sektor je neizostavan i prijeko potreban našem društvu, te svi mi koji činimo njegov dio smo dužni uložiti dodatni napor da ga učinimo još boljim.“
Svoju budućnost ova mlada i inspirativna djevojka vidi u Bosni i Hercegovini u kojoj će nastaviti da se usavršava, jer, kako kaže, želi da nastavi raditi na promjenama i unaprijeđenju položaja mladih, kako direktnim zalaganjima i svojim radom, tako i prenošenjem znanja i iskustva na nove generacije mladih ljudi. Mladima poručuje da se uz dovoljno rada, truda i motivacije sve želje i snovi ostvaruju:
„Vjerovatno kao i svaka osoba koja radi sa mladima – zaista duboko vjerujem da mladi imaju potencijal, snagu i mogućnosti da donesu promjene. Poručila bih im da se obrazuju, ulažu u sebe i svoja znanja i vještine, jer im to nikada niko ne može osporiti. I da vjeruju u sebe i da sebi dozvole da žele i sanjaju. Do juče sam promjene u svojoj lokalnoj zajednici činila ja, a danas zajedno sa nekim novim mladim ljudima donosimo promjene širom BiH.“
Ovomjesečna priča o omladinskim radnicima i radnicama u BiH još jedan je u nizu dokaza da je ovo država mladih, perspektivnih i motivisanih ljudi koji svakodnevno ulažu napore da izazovno danas bude bolje sutra.
Ostavi komentar