Film NEBO IZNAD ZENICE reditelja Nanne Frank Møller i Zlatka Pranjića, koji je prikazan u Sarajevu, naglašava napore udruženja građana Eko Forum, pod vodstvom aktiviste Samira Lemeša, da razotkriju na koji način se željezara, koja je izvor zagađenja u Zenici, predstavlja kao ekološki osviješteno industrijsko postrojenje dok istovremeno nastavlja sa svojom štetnom praksom. Uprkos činjenici da postrojenje uživa podršku gradskih vlasti i privlači novac evropskih investitora, njegov stvarni uticaj na okoliš i stanovništvo Zenice ostaje skriven.
Nakon projekcije filma, novinar i reditelj Robert Zuber moderirao je panel-diskusiju o temi “Investicija u sutrašnjicu: Ko je vlasnik budućnosti?”, sa autorima filma, producenticom Lise Lense Møller i ambasadorom Nizozemske u Bosni i Hercegovini, njegovom ekselencijom Henkom van den Doolom.
Govoreći o motivaciji za pokretanje ovog projekta, reditelj Pranjić se prisjetio da su u 2017. godine naišli na tekst u The Guardianu pod naslovom “Zenica: grad željeza gdje čak i disanje može biti mučno”. Tada je prepoznao Samira, njegovog prijatelja iz djetinjstva koji je vodio ovu bitku, ali se njegov glas u tom trenutku nije mogao čuti. Tekst ga je motivirao da pozove Nannu kako bi inicirao zajedničko snimanje filma.
Rediteljica je navela da, iako je autsajderka u ovoj priči, lako je shvatila da je stanovnicima ratom pogođenog područja teško stati na noge, kada se u sredini u kojoj žive ništa suštinski ne mijenja: “Velike korporacije postaju sve veće i veće, što svakim danom otežava posao onima koji bi željeli da im se suprotstave. Zato se ne nalaze previše često ljudi poput Samira koji su dovoljno hrabri da se konfrotiraju ovim problemima”, istakla je Nana Frank Møller. Također, navela je i da je primijetila da su i drugi stanovnici Zenice počeli više da govore o ovom problemu nakon što je započet rad na ovom projektu. Uprkos tome, rediteljica upozorava da ovakve stvari često bivaju “stavljene pod tepih”, pa je apelovala na međunarodnu zajednicu da pomogne da se istraje u rješavanju ovog problema.
Ambasador Nizozemske ocijenio je ovaj projekt kao važan ne samo zato što je zaštita životne sredine jedan od fokusa spoljne politike ove zemlje, već i zato što je prepoznato da film može biti snažno oružje u suočavanju sa ovim i sličnim problemima: “Teško je gledati da nije riječ o nekom Skywalkeru koji hoće da preuzme carstvo, već da je to realnost, koja se nalazi svega nekoliko kilometara od mjesta gdje mi trenutno sjedimo.”
Uporedio je i Zenicu sa okolnostima koje su se u prošlosti vezale za njegov rodni kraj: “Željezara poput ove postojala i u mjestu gdje sam ja odrastao. Sjećam se da moja majka nikada nije iznosila veš da se suši napolju jer bi sasvim posivio. Kada bi pao snijeg zimi, imali bismo samo jedan dan da mu se obradujemo, jer bi sutradan već sasvim pocrnio i nismo nalazili ništa neobično u tome.”, prisjetio se Van den Dool.
Upozoravajući na dugoročnost posljedica ovakvog zagađenja, ambasador opominje da i danas, pedeset godina nakon ovog zagađenja, kada su već preduzete brojne mjere predostrožnosti, u ovom regionu postoji mnogo osoba koje obolijevaju od raka, dijabetesa i drugih oboljenja u odnosu na ostale regije u Nizozemskoj. Ovaj primjer bi trebalo da dodatno podstakne osjećaj hitnosti kada je riječ o problemu sa kojim se danas Zenica suočava. Ambasadora posebno brine činjenica da se u filmu ne vidi da neko od nadležnih ili od predstavnika Željezare pokazuje spremnost da preuzme odgovornost za ono što se dešava, podsjećajući da je u takvim slučajevima važno da postoji jaka legislativa koja će na to primorati.
Producentica Lise Lense-Møller podsjetila je da mnogi problemi sa životnom sredinom širom svijeta ostaju zaboravljeni dok neko ne počne govoriti o njima: “Naš zadatak, zadatak filma jeste da damo svjetlo temama na koje se zaboravlja i da potaknemo razgovore o njima.”
“Film je bio odličan, ja sam se kao osoba koja živi u Zenici pronašla u ovom filmu i zaista se suosjećam sa ekipom filma. Drago mi je što sam uspjela vidjeti ekipu koja je pokazala kako građani mogu učestvovati u borbi za svoja prava. Naučila sam da građani trebaju biti ujedinjeni u borbama, jer mi kao pojedinci ne možemo mnogo doprinijeti, moramo biti ujedinjeni”, rekla je Sara Điđić iz Studio Teatra, Zenica.
Ostavi komentar