U različitim dijelovima svijeta, žene su kroz historiju postepeno stjecale pravo da biraju i budu birane, boreći se za jednakost i ravnopravno učešće u društvu. Iako je u Bosni i Hercegovini ostvaren značajan napredak u formalnom smislu, stvarnost pokazuje da žene i dalje nemaju jednak uticaj u procesima donošenja odluka. Njihova politička moć često ostaje ograničena, uz prisutne pritiske i duboko ukorijenjene društvene norme koje politiku i dalje posmatraju kao prostor rezervisan za muškarce.
U okviru izrade Indeksa participacije mladih za 2024. godinu analizirano je učešće mladih u političkom, ekonomskom i društvenom životu, pri čemu su uočene značajne razlike između mladih muškaraca i žena. Kao i prethodnih godina, uz izradu Indeksa dodatno se obrađuje jedna specifična tema, a fokus ovogodišnjeg dokumenta usmjeren je na političko učešće mladih žena, s posebnim naglaskom na jaz između formalne zastupljenosti kroz kvote i stvarnog uticaja u procesima odlučivanja.
Tim povodom organizovana je konsultativna debata u Sarajevu na temu “Od kvote do stvarnog uticaja: Zašto žene nemaju ravnopravnu moć u procesima odlučivanja?”, koja je okupila predstavnice institucija i organizacija iz cijele Bosne i Hercegovine, uključujući predstavnice relevantnih agencija, zakonodavnih tijela i organizacija civilnog društva poput Agencija za ravnopravnost spolova BiH, Centra za istraživanje i edukaciju “Nahla”, Komisije za jednakopravnost spolova Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, skupština Hercegovačko-neretvanskog kantona i Srednjobosanskog kantona, Centra za jednakopravnost i ravnopravnost spolova Republike Srpske, Udruženja žena Jadar, Odbora jednakih mogućnosti Narodne skupštine RS-a te Gender centra FBiH.
Debata je poslužila kao prostor za otvoren i sadržajan dijalog, ali i za identifikaciju ključnih prepreka koje i dalje ograničavaju ravnopravno učešće žena u političkom životu.
Poseban doprinos debati dale su donositeljice odluka u skupštinama na različitim nivoima vlasti u BiH Suzana Krišto, Marija Matuško, Nataša Radulović i Marijana Hrvić-Šikuljak. Tokom diskusije posebno je naglašeno da formalni mehanizmi, poput rodnih kvota, ne garantuju nužno i stvarni politički uticaj. Iako omogućavaju veću zastupljenost žena u institucijama, često ne osiguravaju njihovo aktivno učešće u donošenju odluka. Problem, kako je istaknuto, nije samo u pristupu politici, već u realnoj raspodjeli moći unutar političkih struktura.
Jedan od značajnih izazova odnosi se na nedostatak sistemske podrške mladima, a posebno mladim ženama koje žele politički angažman. Političke stranke, kako je naglašeno, najčešće ulažu u razvoj mladih kadrova sporadično i projektno, bez dugoročnog pristupa koji bi omogućio kontinuirano jačanje kapaciteta i liderstva. Kao rezultat toga, mlade žene rijetko dobijaju priliku da se razvijaju kao političke liderke.
Dodatni sloj problema predstavlja duboko ukorijenjena društvena uvjerenja i internalizovane norme koje utiču i na same žene. Istaknuto je da dio ženskog biračkog tijela ne prepoznaje ili ne podržava žene kandidatkinje, što je često posljedica dugotrajnog uticaja patrijarhalnih obrazaca. Ova pojava ukazuje na potrebu za kontinuiranom edukacijom, promocijom i osvještavanjem, kako bi se mijenjala percepcija o ulozi žena u politici.
Učesnice su također ukazale na prisutnost ograničavajućih uvjerenja, poput onog da žena ne može istovremeno biti uspješna u političkom i porodičnom životu, što dodatno otežava njihov ulazak i opstanak u politici. Pored toga, istaknuti su i konkretni politički pritisci s kojima se žene suočavaju, uključujući prakse poput prepuštanja mandata muškim kolegama, što direktno utiče na smanjenje njihovog političkog uticaja.
Poseban fokus stavljen je na fenomen takozvanih “staklenih zidova”, koji se ogleda u situacijama gdje žene formalno jesu dio političkih struktura, ali nisu uključene u ključne procese odlučivanja. U takvim slučajevima, žene se često nalaze na pozicijama bez stvarne moći, a pokušaji da aktivno učestvuju u donošenju odluka mogu dovesti do njihovog marginalizovanja ili zamjene.
Diskusija je pokazala i da su uspješne žene u politici u Bosni i Hercegovini često izuzeci, odnosno pojedinke koje su zahvaljujući vlastitim kapacitetima ili specifičnim prilikama uspjele dosegnuti određene pozicije. Međutim, kao društvo još uvijek ne stvaramo sistemske uslove za razvoj novih liderki, što dodatno produbljuje postojeće nejednakosti.
Zaključeno je da put ka ravnopravnosti zahtijeva mnogo više od formalne zastupljenosti. Potrebno je kontinuirano ulagati u obrazovanje, mentorstvo i političko osnaživanje žena, ali i raditi na promjeni društvenih normi i percepcija koje ograničavaju njihovo učešće. Jednako važna je i međusobna podrška među ženama, kao i stvaranje prostora za veći broj žena u politici, čime se smanjuje percepcija ograničenog broja „dostupnih mjesta“.
Konsultativna debata još jednom je potvrdila da kvote predstavljaju važan, ali nedovoljan korak. Suštinska promjena podrazumijeva transformaciju političke kulture i društvenih obrazaca, kako bi žene ne samo bile prisutne u političkom životu, već imale i stvarnu, ravnopravnu moć u procesima odlučivanja.
Debata o ovom važnom pitanju organizirana je u okviru projekta koji finansira Evropska unija, a implementira Fondacija Ana i Vlade Divac (Srbija) u partnerstvu sa Institutom za razvoj mladih KULT (Bosna i Hercegovina), Asocijacijom Prima (Crna Gora), Mladinskim savezom Kruševo (Sjeverna Makedonija), Beyond Barriers (Albanija), Fondacijom Community Volunteers (Turska) i Democracy for Development (Kosovo⃰).
