U Bosni i Hercegovini, ali i u ostatku svijeta, svakog 25. u mjesecu obilježava se Narandžasti dan, kao datum podizanja svijesti i sprečavanja nasilja nad ženama i djevojčicama. lnstitut za razvoj mladih KULT već preko deset godina neumorno doprinosi različitim aktivnostima s ciljem prevencije nasilja nad ženama i djevojčicama i slanja poruka podrške žrtvama. Po uzoru na dvije prethodne uspješne Institutove kampanje o ženama koje prave razlike, danas, 25. u mjesecu, Institut pokreće kampanju #YouthMakingDifference. Cilj je pokrenuti mlade da na osnovu primjera drugih, nastave motivirano i aktivno sudjelovati u borbi protiv nasilja nad ženama i djevojčicama, ali i posebno istaknuti važnost zalaganja i borbe za rodnu ravnopravnost.
Emina Heganović je po zanimanju magistar farmacije i zaposlena je u svojoj struci. Međutim, pored toga, Emina je osnivačica Jiu-Jitsu kluba “Sakura”. Još u ranim tinejdžerskim godinama, Emina odlučuje zakoračiti putem borilačkih sportova.
A zašto borilački sportovi?
“Period osnovne škole sam provela trenirajući košarku. Jedan dan sam u teretani posmatrala trening kickboxa i nešto u meni se promijenilo kada sam vidjela te udarce i pokrete. Nakon toga sam i ja odlučila pokušati i počela sam da treniram borilačke sportove. Godinama sam trenirala kickbox, a 2019. godine sam imala svoj prvi trening Brazilske Jiu-Jitse. Tako je i počelo”, navodi Emina.
Na pitanje šta je nju motiviralo da se uključi u borbu za rodnu ravnopravnost kroz sport, kaže: “Trenirala sam u miješanom klubu, dakle ženska i muška populacija i počela sam primjećivati da mnoge djevojke, djevojčice i žene imaju želju da probaju trening borilačkog sporta ali radi nekih svojih privatnih razloga se ustručavaju da treniraju u miješanom klubu. Strahovi su bili različiti, a ja sam poželjela da im pružim prostor samo za njih i sport.”
Zato je odlučila da će borilačke vještine kod ženske populacije razvijati u prostoru u kojem će moći biti opuštene, bez straha od stereotipa, diskriminacije ili fizičke povrede. Svjesna važnosti motivacije, smatra da žene trebaju imati jednake šanse, resurse i mogućnosti kao i njihove muške kolege. Kaže da je to tema koja je vrlo aktuelna u svijetu borilačkih vještina, pa se nada da će i naša zemlja vremenom dostići određeni nivo ravnopravnosti.
“Posmatrala sam i učestvovala na seminarima koji su bili održavani od strane muških trenera i dominantno su na tim seminarima bili prisutni muškarci. Pomislila sam kako bi bilo lijepo jednog dana vidjeti 20 žena na strunjači kako treniraju i učestvuju na seminaru. Ta slika u glavi mi je bila motivacija da baš ja napravim takve evente”, navodi.
Kroz svoj svakodnevni rad i aktivizam, Emina se trudi da žene zauzmu u sportu mjesto koje im pripada: “U našem društvu, za žene koje treniraju borilačke sportove, još uvijek je često prva reakcija “Šta će ti to?” Ja želim da potpuno promijenimo pristup, da se niko više ne zapita šta će ženi borilački sport ili bilo koji drugi hobi, nego jednostavno da prihvatimo tuđe izbore.”
Na Balkanu, prije Emininog djelovanja, nije bio organiziran seminar Brazilske Jiu-Jitse ili Judo-a samo za žensku populaciju i samo od strane ženskih trenerica: “Mi smo organizirale tri seminara Brazilske Jiu-Jitse i jedan seminar Judo-a sa Larisom Cerić te nedavno i peti seminar sa dvije veoma uspješne takmičarke i trenerice koje su došle iz Austrije i Rijeke u Sarajevo i radile cjelodnevni seminar i sparinge sa nama na strunjači.”
Međutim, kada je riječ o preprekama, ona navodi da ih još uvijek prevazilazi: “Od samog početka morali smo se nositi sa stereotipima da borilački sportovi nisu „prikladni“ za žene, što je ponekad obeshrabrujuće zainteresiranim ženama da počnu trenirati. Društveni pritisci, poput toga što je “žensko” ili “prikladno” ponašanje, stvorili su prepreke u smislu motivacije i podrške. Također, često smo nailazile na nedostatak resursa, jer ženski sportovi u mnogim društvima, uključujući i BiH, nisu još uvijek dovoljno podržani.”
Kada je riječ o trenutnoj slici ravnopravnosti žena u BiH, Emina smatra da slika nije baš sjajna: “Iako se situacija polako mijenja, žene se i dalje suočavaju s nejednakim tretmanom, manjkom resursa i čak nepoštovanjem svojih sportskih uspjeha u odnosu na muškarce. Žene se i dalje suočavaju sa nižim platama u odnosu na muškarce iako imaju npr. isti posao, radno mjesto, obaveze i odgovornosti. Ne mogu a da se ne osvrnem na rodno zasnovano nasilje i strašnu pojavu femicida u našoj državi posljednih godina te veoma slabu zaštitu žena žrtva nasilja. Kao društvo koje još uvijek ima ukorijenjena pravila za ulogu muškarca i žene, kada se odlučite napraviti drugi izbor koji nije u okvirima te uloge koju je neko za vas u svojoj glavi odredio, izlazite iz nametnutog okvira društva i veoma često ćete biti predmetom nepristojnih i čak uvredljivih komentara.”
O planovima za budućnost, ponosno kaže: “Ekspanzija djevojčica, djevojaka i žena u borilačkim sportovima!”. Ono što joj je vrlo važno jesu edukacija i podizanje svijesti o potrebi poznavanja samoodbrane: “Ja kao trenerica ne dajem lažna obećanja ali garantujem da osoba koja se bavi ali zaista bavi i redovno trenira borilački sport, će imati bolje samopouzdanje i njeno “NE” će imati težinu. Želja mi je da se povežemo sa sigurnim kućama i udruženjima žena te organiziramo i za njih cjelodnevne seminare samoodbrane i ponudimo im treninge u našem klubu na koje će redovno dolaziti.”
Objašnjavajući ciljeve onoga čime se bavi, kaže: “Cilj borilačkog sporta nije da nekoga napadnete nego da budete svjesni svojih mogućnosti, snage ali i da znate na vrijeme prepoznati oblike nasilja i zaštiti se od njih. Želim da promijenimo narativ da su borilački sportovi za žene grubi i nasilni.”
Emina želi, sanja i planira. Tako planira i da jednog dana organizira takmičenje u Brazilskoj Jiu-Jitsi samo za žensku populaciju.
Mladima poručuje: “Promjene kreću od malih koraka i od nas samih, kako one promjene koje radimo na sebi tako i one koje radimo za cjelokupno društvo u kojem živimo. Već danas trebamo početi da zajedno radimo kako bi imali funkcionalno društvo.”
