U posljednjih 10 godina broj nezaposlenih u Federaciji BiH povećao se  za više od 90 hiljada. Od 368.922 nezaposlene osobe u Federaciji BiH gotovo polovina prvi put traži zaposlenje.

„Hrvatska stopa nezaposlenosti mladih približila se 40 posto te je prema podacima Eurostata druga najveća stopa nezaposlenosti mladih u Evropi“, prošle su godine prenijeli mediji. Ispred naših susjeda samo je Španija. Međutim, Španiji baš i nije bilo teško osvojiti ovu „laskavu titulu prvaka“ jer je izostalo učešće prave konkurencije, istinskog šampiona u nezapošljavanju mladih: Bosne i Hercegovine. Nazaposlenost mladih u BiH odavno je premašila 50%.

Stara tema bez pokušaja rješenja

Prema službenim podacima iz 2008. g. procenat nezaposlenih mladih u BiH bio je 58%. Iako se o ovoj temi u BiH jako mnogo pisalo, ona zavrjeđuje stalnu pažnju, za šta postoje brojni razlozi. Kao prvo, riječ je o problemu o kojem su se izjasnili i koji su definirali sami mladi u svim do sada provedenim istraživanjima. Njihova potreba za poslom je uvijek ispred svih drugih potreba koje imaju i nedaća s kojim se susreću: slabog obrazovnog sistema, stambene nezbrinutosti, nedostatka adekvatnih kulturnih i sportskih sadržaja i sl. „Prvo hljeba pa onda igara!“, mladi su u tome vrlo saglasni.

Sljedeći razlog zašto je o ovoj temi neminovno konstanto govoriti jeste apsolutni izostanak vizije rješavanja ovog problema od strane vlasti, što mlade dugoročno dovodi u nepovoljan ekonomski položaj i bolnu neizvjesnost čiji se kraj ne nazire. U Federaciji se za programe zapošljavanja ove godine izdvaja manje od jedne marke po nezaposlenoj osobi: 360 hiljada na skoro 370 hiljada nezaposlenih. U RS najčešća forma aktivnosti u ovoj oblasti jesu programi zapošljavanja pripravnika na određeni period. Izuzev formalnog stjecanja radnog iskustva koje ih je činilo administrativno konkurentnijim prilikom apliciranja za posao drugih većih efekata od pripravničkih programa nema. Zloupotrebe angažiranja pripravnika posebna su tema koja zavrjeđuje da je se posebno obradi. Ekonomski stručnjaci predlagali su da bi strategije zapošljavanja mladih morale obuhvatiti inicijative za podršku razvoja omladinskog preduzetništva, podršku malim firmama koje vode mladi ljudi, unapređenje njihovog znanja i sposobnosti koji se traže na tržištu, osiguravanja grantova i kredita za popratne troškove dopunskog obrazovanja i sl.  Ali, kako se to kod nas već kaže:  „Ma šta ekonomisti znaju o ekonomiji!“

Krše se zakoni, krše se povelje

Ovu temu treba spominjati i kao ukaz na kršenje zakona i povelja koji reguliraju pitanja mladih. Alarmantno je kada vlasti krše zakone a posluh očekuju od građana. Sve što je vezano za mlade, općenito, vlasti ne smatraju ozbiljnim, pa tako ni zakone o mladima, što pokazuju ne provodeći ih. Evropska socijalna povelja, temeljni dokument Vijeća Europe o socijalnim pravima, koji je BiH ratificirala još 2008. g., mrtvo je slovo na papiru u BiH: od Člana 1 - prava na rad, preko odredbi o pravima mladih na socijalnu, pravnu i ekonomsku zaštitu, do pravične plaće, stručnog usavršavanje i dr.

O ovome se mora govoriti i zbog činjenice da nezaposlenost mladih neminovno odvodi društvo u propast, u svakom pogledu. Dugoročno nezaposleni mladi postaju siromašni, a siromaštvo je glavni uzrok njihove pasivnosti i društvene isključenosti. Uzrokovana pasivnost mladih dovodi do toga da naše društvo dobiva dugoročno neupotrebljive generacije, koje neće moći pokretati pozitivne promjene, koji neće moći učestvovati u razvoju privrede, koji neće moći zasnovati porodice, koji se neće posvećivati cjeloživotnom učenju i konstantnom usavršavanju. Kakva je sudbina namijenjena društvu u kojem mladi nisu nosioci promjena, u kojem ne privređuju, u kojem se ne obrazuju, u kojem ne rađaju? Namijenjena mu je staračka sudbina bića koje vehne.

Budžetska i administracijska nepravda

Kako je ranije spomenuto, u našoj zemlji izostaju ozbiljni programi zapošljavanja mladih. Kada izostaju programi, normalno je da izostaju i budžetska sredstva za tu svrhu jer nema osnova za njihovo planiranje. Budžeti su ogledalo stvarnih namjera vlasti i pokazatelji na koga/šta vlast misli a na koga/šta ne misli. Izdvojenih 78 miliona proračunskih sredstava za poljoprivredu u Federaciji jasan je pokazatelj da vlast dosta ozbiljno misli na poljoprivredu. 200 hiljada KM Transfera za mlade jasan su pokazatelj da vlast 390 puta više misli na poljoprivredu nego na mlade.

Godine su recesije pa bi se moglo „progledati kroz prste“ i djelomično priznati izgovore vlasti da im je teško namaknuti sredstva za bilo šta. Međutim, administrativna diskriminacija nema opravdanja. Prilikom apliciranja za posao od mladih se traži radno iskustvo koje oni nigdje ne mogu steći: obrazovni sistem ne nudi praksu a pripravnički staž rijetki dobiju priliku obaviti. Dobrovoljni volonterski rad ne priznaje im se kao radno iskustvo. Zakon o radu FBiH polupao je lončiće pa je napravio svojevrsnog mutanta: volontera-pripravnika, što je faktički spoj nepomirljivog. Volontiranje je dobrovoljni neplaćeni društveno-korisni angažman dok je pripravnički staž obavezni rad za stjecanje institucionalno priznatog radnog iskustva. Po ovoj federalnoj zakonskoj definiciji, volonter-pripravnik ustvari je dobrovoljni obveznik, odnosno svršenik obrazovanja koji dobrovoljno mora odraditi godinu dana besplatno, kako bi mu se priznalo radno iskustvo. Vjerovatno je intencija bila da se pripravniku ne mora plaćati tokom pripravničkog staža, pa su mu prišili „udarničku volontersku značku“ –  da će dobrovoljno besplatno raditi. Novi zakon o radu u Federaciji, čije se usvajanje uskoro očekuje, trebao bi ispraviti ovu nelogičnost i preimenovati volontiranje u besplatan pripravnički rad, kako su iz Vlade FBiH nedavno najavili. Ono što bi dugoročno moglo riješiti problem stjecanja radnog iskustva jeste usvajanje zakona o volontiranju FBiH, koji je također ušao u parlamentarnu proceduru usvajanja. On predviđa priznavanje volonterskog rada kao radnog iskustva i njegovim bi se usvajanjem ukinula decenijska diskriminacija zbog koje većina mladih koji prvi put apliciraju za posao ne mogu ispuniti taj osnovni kriteriji zapošljavanja. Vlada FBiH se o zakonu o volontiranju još nije izjasnila, a zakon bi uskoro trebao pred parlamentarce na usvajanje. Ukoliko zakon bude usvojen, bit će to konkretna podrška stvaranju boljeg ambijenta za zapošljavanje mladih.

Ostariću, neću znati...

Od završetka školovanja do prvog zaposlenja obično prolazi puno vremena, što dovodi do lošeg psihičkog stanja mladih, nestajanja samopouzdanja pa čak i depresije, ali i do gubitka stečenih znanja i vještina. U Holandiji, recimo, gdje je ovaj problem očito prepoznat, nadležni organi dužni su naći posao diplomcu u roku od 6 mjeseci od dana njegovog završetka školovanja. Saznanje da učiš uzalud jer ćeš zaboraviti naučeno prilično je frustrirajuće. Nakon što zaborave ono što su naučili, mladi se lakše mire s tim da će (ukoliko bude nafake da rade) raditi posao za koji se nisu školovali – ali to je loše postignut sporazum sa samim sobom, koji nikog, ni pojedinca ni društvo, ne može zadovoljiti. Prema nedavnim rezultatima istraživanja portala posao.ba 54% nezaposlenih mladih je reklo da „može raditi i izvan svoje struke“, što pokazuje da se mire sa neprirodnim stanjem na tržištu rada i da prosto pristaju na sve, jer ih nužda na to tjera.

Nezaposlenost u brojkama

Evo i malo statistika. Prema podacima koji su dostupni na web-stranici Federalnog zavoda za zapošljavanje, u novembru 2011. g. u Federaciji broj nezaposlenih dostigao je broj 368.922, te se značajno primakao broju zaposlenih od 442.021 u istom periodu. Ako se vratimo 10-ak godina unazad, u 2002. g., vidjet ćemo da se situacija do sada značajno pogoršala. 2002. g. u decembru broj nezaposlenih bio je 277.281 a zaposlenih 404.690. Dakle, broj nezaposlenih se povećao za 91.641 osobu, a broj zaposlenih tek za 37.331. Razlika između broja zaposlenih i nezaposlenih bila je 127.409 a danas je 73.099. Ovom dinamikom ne/zapošljavanja velika je mogućnost da se broj zaposlenih izjednači s brojem nezaposlenih. Uzmemo li u obzir trend zapošljavanja u javnu administraciju, koji bez obzira na recesiju ne jenjava (Budžet FBiH za 2012. g. pokazuje da imamo trend rasta plaća za troškove administracije), možemo zaključiti da se situacija u privrednom sektoru, onome koji hrani državu, nije popravljala – novi zaposleni su javni potrošači a ne privređivači.

Statistika koja je zanimljiva u kontekstu nezaposlenosti mladih jeste da je na biroima u FBiH 169.473 onih koji prvi put traže zaposlenje.

Pad bh. društva na ljestvici potreba

Mnogo se u posljednje vrijeme govorilo o propadanju bh. kulture. Problem s kojim se trenutno suočavaju institucije kulture u BiH nije samo finansijski i pravno-politički, on je posljedica opće nezainteresiranosti bosanskohercegovačkih građana za kulturu. Maslowljeva ljestvica hijerarhije potreba može objasniti tu nezainteresiranost: Kultura ovome društvu više nije na ljestvici prioriteta, osnovne biološke i psihološke potrebe nisu zadovoljene. Ekonomska stabilnost uvjet je ozbiljnijem razvoju nauke i kulture. Potrebno je „prevazići životne nužnosti“, kako je to još u 14. st. lijepo pojasnio Ibn Haldun. Nedavno je u večernjoj informativnoj emisiji jednog uglednog sarajevskog TV kanala voditelj najavio vijest koja je trebala biti radosna: „BiH je dobila prvi ženski hokejaški tim.“ Uz sve iskreno i dužno poštovanje svim mladim entuzijastima koji pokušavaju napraviti pozitivan iskorak u bilo kojoj aktivnosti zajednice, ta me je informacija odmah podsjetila na kultnu rečenicu iz našeg Oskarom nagrađenog filma: „Ouuuu, da vidiš sranja u Ruandi!“

Mladima prije svega treba posao. Tako su rekli.

 

Rusmir Pobrić,

Institut za razvoj mladih KULT.

STATISTIKE O POLOŽAJU MLADIH U BIH

Mladi nisu zanimljiva kategorija društva jer su izuzetno pasivni, pa su i istraživanja o problemima i potrebama mladih rijetka, površna i neupotrebljiva u naučne svrhe. Njihova pasivnost uvjetovana je lošom socio-ekonomskom situacijom, uzrokovanom prije svega velikom nezaposlenošću.

 

GORUĆI PROBLEMI MLADIH: ODLAZAK IZ ZEMLJE, NEZAPOSLENOST, NEPRILAGOĐEN OBRAZOVNI SISTEM, SIROMAŠTVO

 

1. Mladi prema većini istraživanja žele napustiti BiH:

-          od 1996. do 2002.: 100.000 mladih napustilo je BiH,

-          državna analiza: 66% mladih žele napustiti BiH

-          istraživanje Glas tihe većine 2007. (UNDP, proveo Oxford Research International), 62,6% želi napustiti BiH

-          Privredna komora FBiH: 77% mladih želi napustiti BiH

-          UNESCO: 79% istraživača iz oblasti inženjeringa, 81% magistara i 75% doktora nauka je napustilo BiH od 1995.

-          istraživanja Instituta za razvoj mladih KULT u okviru istraživanja za lokalne strategije prema mladima: oko 67% mladih iz sarajevskih općina napustilo bi BiH

-          prema globalnom izvještaju o konkurentnosti Svjetskog ekonomskog foruma za 2010., BiH je bila na 131. mjestu od 133 zemlje u kategoriji odljeva mozgova.

 

2. Više od 50% radno sposobnih mladih ne radi.

-          Obrazovni sistem mladima daje širinu i veliku količinu informacija, ali ih ne uči kako da te informacije iskoriste. Obrazovni sistem nije usklađen s potrebama tržišta i poslodavci nemaju stručan kadar koji može biti produktivan odmah nakon zaposlenja. Zato se traži iskustvo, koje mladi nemaju gdje steći i zbog toga su diskriminirani i nekonkurentni na tržištu rada.

-          Akcioni plan zapošljavanja u FBiH za period 2010-2013. g.: nezaposleni mladi prepoznati su kao ključna ciljna grupa. U 2011. nisu izdvojena sredstva za provođenje Akcionog plana, a u 2012. za provođenje mjera iz programa zapošljavanja predviđeno je 360.000 KM. U FBiH ima 368.922 nezaposlene osobe. Program zapošljavanja u Republici Srpskoj prije svega temeljen je na subvencioniranju troškova upošljavanja pripravnika, što nije održiva strategija zapošljavanja.

 

3. Mladi bi radili u BiH da imaju posao, ali ne otvaraju se nova radna mjesta. Mladi nisu obučeni niti im država daje olakšice da sami pokrenu biznis i stvore radna mjesta i za sebe i za druge.

 

4. Siromaštvo:

Siromaštvo, propala privreda i novi surovi zakoni tržišta, kao i često nepostojanje jasnih kriterija pri zapošljavanju, mlade u regiji dovodi u poziciju besperspektivnosti – posljedice: kriminal, odlazak iz zemlje, pasivnost, korupcija, neosnivanje porodice. Preduga pauza od završetka školovanja do prvog zaposlenja dovodi do slabljenja samopouzdanja kod mladih ljudi, često i depresivnosti.

 

ODNOS VLASTI PREMA MLADIMA

 

1) U FBiH ni jedno ministarstvo nije preuzelo sve obaveze iz Zakona o mladima FBiH koje ima prema populaciji mladih. U RS-u briga o mladima nije u potpunosti sistemski uređena, jer često izostaju sistemski i strateški načini rješavanja njihovih problema. Na nivou države ne postoji institucionalna briga o mladima: ne postoji nadležno ministarstvo, ne postoji državna strategija prema mladima, ne postoje budžetska izdvajanja za mlade.

2) Izuzev Federalnog ministarstva obrazovanja i nauke, koje za 2012. g. planira nešto ozbiljnija izdvajanja za učenike i studente, sva druga federalna ministarstva ne pokazuju ozbiljnu budžetsku zainteresiranost za populaciju mladih u FBiH. Nadležna ministarstva (prije sve rada i razvoja) nemaju posebne programe za zapošljavanje i razvoj biznisa mladih ljudi.

3) Netransparentna i često nezakonita dodjela sredstava udruženjima, pa tako i omladinskim udruženjima od strane svih nivoa vlasti dovodi do zatvaranja centara za mlade i ukidanje brojnih aktivnosti za mlade ljude u manjim lokalnim zajednicama. Nerazvijenost omladinskog sektora u BiH govori o tome da mladi nemaju alternativu za pošasti bh. društva: kladionice, kafane, kriminal i sl.

4) U 2010. g. su za podršku i razvoj mladih ljudi vlasti izdvojile svega 2 KM po glavi mladog čovjeka. Prema ranijim istraživanjima nevladinih organizacija u posljednje 4 godine vlasti u BiH najmanje novca su izdvojile za potrebe mladih, „čitavih“ 14 miliona maraka za četiri godine, što je jedva 0,05% ukupnih budžetskih sredstava. Dakle, Iako čine 25% stanovništva, za njih je u 2010. g. izdvojeno svega 0,05% budžeta.

5) Samo 10% općina u BiH ima službenika/cu za mlade koji obavlja samo ove poslove, 47% općina ima strategiju prema mladima (koje se uglavnom ne provode), a u samo 46% općina postoji posebna budžetska stavka za mlade, iako su sve to zakonske obaveze (više statistika o uspostavljenim mehanizmima brige vlasti o mladima na lokalnom nivou: OVDJE)

 

 

STATISTIKE ZA REGIJU

1) NEZAPOSLENOST:

HRVATSKA (15-24 g.): Nezaposlenost mladih: 2011. g.: gotovo 40% (Economist.com)

EU (15-24 g.): 2008: 21,1%, 2010: 32,6%, s tim što u EU postoje programi za socijalnu brigu mladih

SRBIJA: 48% nezaposlenih do 30 godina starosti

 

2) ODLAZAK MLADIH:

HRVATSKA: 2010: 29,4%

SRBIJA: na četvrtom mjestu po odljevu mozgova u svijetu; iz Srbije se 90-ih godina iselilo 5% stanovništva, od čega je 90% njih bilo mlađe od 40 g. i uglavnom visoko obrazovani

 

3) BRIGA VLASTI:

HRVATSKA: Nema zakon o mladima, ali ima od 2009. g. Nacionalni program za mlade

SRBIJA: 2011. g. usvojila Zakon o mladima, koji 16.1.2012. stupa na snagu; vrlo apstraktan

 

4) OBRAZOVANJE:
Neodgovarajuća obrazovna politika u cijeloj regiji

Mladi nemaju sredstava školovati se.

HRVATSKA: Dok neke zemlje u visoko obrazovanje ulažu i do 2% BDP-a, Hrvatska se ističe ulogom od samo 0,87% BDP-a, dok u 23 od 27 članica EU-a izdvajaju više od ovog iznosa..

Izuzev Federalnog ministarstva obrazovanja i nauke, koje za 2012. g. planira nešto ozbiljnija izdvajanja za učenike i studente, sva druga federalna ministarstva ne pokazuju ozbiljnu budžetsku zainteresiranost za populaciju mladih u FBiH.

Ni 2012. g. mladima u Federaciji neće donijeti naklonost vlasti, onu konkretnu, budžetsku. Sudeći prema odgovorima federalnih ministarstava o planiranju sredstava za mlade u budžetskoj 2012. g., koja su dostavili Institutu za razvoj mladih KULT, i naredne godine mladi će biti populacija za koju se iz federalnog proračuna najmanje izdvaja. Na upit o postupanju po Zakonu o mladima FBiH, a u vezi s planiranjem potrebnih sredstava za implementaciju odredbi ovog zakona, 9 federalnih ministarstava dostavilo je odgovore, dok ih je 7 uskratilo informaciju javnosti. Odgovore su dostavila federalna ministarstva: 1. rada i socijalne politike 2. pravde, 3. prometa i komunikacija 4. unutrašnjih poslova, 5. trgovine, 6. razvoja, poduzetništva i obrta, 7. prostornog uređenja, 8. obrazovanja i nauke, te 9. kulture i sporta. Svoje odgovore uskratila su ministarstva: 1. okoliša i turizma, 2. poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva, 3. raseljenih osoba i izbjeglica, 4. zdravstva, 5. finansija, 6. energije, rudarstva i industrije te 7. za pitanja boraca i invalida.

Pristigle odgovore navodit ćemo redom.

Federalno ministarstvo rada i socijalne politike u svome dopisu obavještava da u Akcionom planu zapošljavanja u FBiH za period 2010-2013. g. nezaposleni mladi prepoznati su kao ključna ciljna grupa. Međutim, za tu ključnu ciljnu grupu u 2011. g. nisu odobrena sredstva koja su bila potrebna za provođenje mjera iz Akcionog plana zapošljavanja, te se, kako nam je naveo ministar Čamber, „nisu mogle realizovati nikakve aktivnosti.“ Za 2012. g., od ukupnih 900.000 KM koliko je ovo Ministarstvo planiralo za provođenje mjera iz programa zapošljavanja, Prijedlogom budžeta Federacije BiH Vlada mu je utvrdila tek 360.000 KM. S obzirom da je u Federaciji na evidencijama službi za zapošljavanje 368.922 nezaposlena lica, sredstva koje je Vlada FBiH predvidjela za zapošljavanje u narednoj godini mogu se okarakterisati mizernim: Ni marka po  nezaposlenoj osobi. Koliko će od ovih 360.000 KM pripasti mladima, ostaje da se vidi.

Federalno ministarstvo pravde odgovorilo je dosta kratko i jasno: „ovo ministarstvo nije planiralo sredstva za transfere zbog mjera štednje u 2012. g.“, usmjeravajući nas na Vladu FBiH da nas uputi „na nadležno ministarstvo po ovom pitanju.“ Nažalost, nadležno ministarstvo za pitanja mladih još uvijek ne postoji, jer nije preuzelo obaveze iz Zakona o mladima FBiH, tako da nas Vlada praktično nije imala na koga uputiti. Međutim, Ministarstvo pravde, kao i sva druga ministarstva koja Zakon eksplicitno ne obavezuje na izradu programa za mlade, ima mogućnost učiniti nešto za ovu populaciju, s obzirom da su brojne oblasti u kojima se mladima može pomoći: od stipendiranja studenata, omogućavanje obavljanja pripravničkog staža diplomantima, oslobađanja naknada za troškove registracije (omladinskih) udruženja i sl. Međutim, Ministarstvo je odlučilo poštovati mjere štednje.

Federalno ministarstvo prometa i komunikacija obavijestilo je da „ni po ustavu ni po zakonu nije nadležno ni u jednoj oblasti omladinskog sektora navedenih u Čl. 25 Zakona o mladima FBiH.“ Iako bez nadležnosti, nešto su ipak uradili. U 2011. g. primili su jednog volontera-pripravnika, dipl. ekonomistu, a za 2012. g. planirana su sredstva za prijem jednog volontera. Ministarstvo je donijelo i „potreban plan i program obuke za pripravnike i volontere.“

Federalno ministarstvo unutrašnjih poslova priznalo je neke nadležnosti iz Zakona o mladima i navelo da „posvećuje pažnju pojedinim oblastima, vezano za pitanja mladih.“ Kao konkretan primjer podrške mladima, MUP je u budžetu za 2012. g. planirao sredstva za zapošljavanje pet državnih službenika sa statusom pripravnika.

Federalno ministarstvo trgovine napominje da je „u periodu 2008.-2009. upošljavalo četiri volontera.“ Međutim, obavijestilo je i da „u budžetu ovog Ministarstva za 2012. g. nisu predviđena sredstva za upošljavanje volontera, kao ni sredstva za grantove ili transfere s namjenom podrške talentiranim ili socijalno ugroženim kategorijama mladih.“

Federalno ministarstvo razvoja, poduzetništva i obrta, kako stoji u dopisu, daje punu podršku razvoju omladinskog sektora i politika prema mladima. Strateški ciljevi ovog ministarstva definirani su u projektu „Razvoj malog i srednjeg poduzetništva u FBiH“, koje obuhvata smanjenje administrativnih prepreka, promociju poduzetništva, finansijsku podršku, stručno usavršavanje za malo i srednje poduzetništvo, tehnički razvitak i dr. U navedenome značajno mjesto zauzima preduzetništvo mladih te da Ministarstvo „u svojim planovima planira poticanje mladih.“ Ministarstvo je, kako u odgovoru navodi, u svom dosadašnjem radu davalo podršku mladima koji tek pokreću vlastiti biznis, kao i poduzetnicima koji zapošljavaju mlade ljude. S takvom će praksom nastaviti i sljedeće godine. Ministarstvo je bilo i domaćin inicijativi Globalna sedmica poduzetništva mladih, koja je trebala „inspirisati mlade ljude da prihvate inovacije, maštovitost i kreativnost, da pretvore svoje ideje u stvarnost.“ S tim će nastaviti i u narednoj godini. Međutim, Ministarstvo nije navelo koliko sredstava je izdvojilo za ove aktivnosti niti koliko sredstava planira za razvoj preduzetništva mladih u 2012. g.

Federalno ministarstvo prostornog uređenja izvijestilo je da „nije planiralo budžetska sredstva za provođenje Zakona o mladima FBiH“.

Federalno ministarstvo obrazovanja i nauke može biti pozitivan primjer drugim ministarstvima u Federalnoj vladi. Ministarstvo navodi da je u 2011. g. provelo programe iz oblasti obrazovanja i nauke, usmjerene isključivo na mlade, u iznosu od 1.840.000 KM.  Programi ovog ministarstva obuhvatali su smještaj i ishranu studenata, podršku domaćim i međunarodnim studentskim manifestacijama, podršku talentiranim studentima i radu studentskih organizacija, poticaj školovanju Roma, sufinansiranje Fonda za studentske zajmove, pomoć bibliotekama visokoobrazovnih institucija, nagrade učenicima za ostvarene rezultate i sl.  Kada je riječ o 2012. g., Ministarstvo navodi da su okvirnim budžetom planirana približno ista sredstva za navedene i slične programe. Iako je možda izostao strateški pristup usmjeravanja ovih sredstava, provedene aktivnosti ovog ministarstva jesu osvježenje na sivoj sceni institucionalne (ne)brige o mladima u FBiH. Nadamo se da će ova sredstva, koja su planirana Okvirnim budžetom, biti odobrena od strane Vlade.

Federalnom ministarstvu kulture i sporta, koje je nadležno za mlade i Zakonom o ministarstvima FBiH i dijelom Zakonom o mladima FBiH, poslan je upit o postupanju po revizorskim preporukama u vezi sa uspostavom kriterija za dodjelu sredstava projektima za mlade, s obzirom da je ranijih godina Ministarstvo finansiralo aktivnosti koje su usmjerene na mlade i da su revizori imali određene zamjerke na raspodjelu tih sredstava. Ministarstvo je u dopisu navelo da nema poseban transfer za omladinske organizacije, ali da u transferu za udruženja građana pravo apliciranja imaju sva udruženja, što podrazumijeva i omladinska udruženja. „Ministarstvo će izraditi posebne kriterije za podršku mladima kada transfer za mlade bude obezbijeđen i usvojen od strane Vlade Federacije BiH“, navodi se u odgovoru Ministarstva.


Može se pozdraviti spremnost većine ministarstava na saradnju s javnošću, koju su pokazali dostavljanjem informacija o izdvajanju budžetskih sredstava za rješavanje problema i potreba mladih u Federaciji BiH u 2012. g. Međutim, izražavamo svoju zabrinutost zbog malih izdvajanja i simboličnih programa za mlade te posebno zbog činjenice da Federalnom ministarstvu kulture i sporta, kojem su zakoni povjerili najveću odgovornost za mlade u FBiH, još nije osiguran transfer za mlade od strane Vlade FBiH. Možda su navedenih 6 pripravnika/ca, koji će sljedeće godine imati sreću obaviti pripravnički staž u federalnim ministarstvima, najbolji pokazatelj vizije razvoja Federacije u ovoj oblasti..
©2021 Institut za razvoj mladih KULT. All Rights Reserved.

Search