U Bosni i Hercegovini, ali i u ostatku svijeta, svakog 25. u mjesecu obilježava se Narandžasti dan, kao datum podizanja svijesti i sprečavanja nasilja nad ženama i djevojčicama. lnstitut za razvoj mladih KULT već preko deset godina neumorno doprinosi različitim aktivnostima s ciljem prevencije nasilja nad ženama i djevojčicama i slanja poruka podrške žrtvama. Po uzoru na dvije prethodne uspješne Institutove kampanje o ženama koje prave razlike, danas, 25. u mjesecu, Institut pokreće kampanju #YouthMakingDifference. Cilj je pokrenuti mlade da na osnovu primjera drugih, nastave motivirano i aktivno sudjelovati u borbi protiv nasilja nad ženama i djevojčicama, ali i posebno istaknuti važnost zalaganja i borbe za rodnu ravnopravnost.
Jelena Savić je petnaestogodišnja djevojka koja već nekoliko godina hrabro korača putevima aktivizma i borbe za ljudska prava. Njena najveća motivacija da se uključi u borbu za rodnu ravnopravnost kaže da je „mala Jelena”.
„To je ona djevojčica koja je uvijek davala sto posto sebe, a njen rad je često od strane drugih bio zanemaren. Motiviše me okolina i društvo u kojem živim, sve one male i velike djevojčice koje poznajem ili ne poznajem, ali osjećam njihov trud, rad, želju, volju, borbu, ali i njihov strah zbog omalovažavanja, sputavanja i patnju koja nastaje iz toga. Osjećam teret nemoći i zbog toga sam odlučila da mu stanem na put i suočim se sa pravdom” , kaže mlada Jelena Savić.
Često istražujući na različite načine mentalno stanje društva, Jelena smatra da je prvenstveno potrebno znati na koga tačno želimo da utječemo prije provođenja bilo kakve aktivnosti ili kampanje. Istraživanja nam omogućavaju da detaljnije isplaniramo aktivnosti, ali i da one budu efikasnije.
„Lično sam dizala svijest o vršnjačkom nasilju, ali i nasilju nad ženama u svojoj školi te na ulicama Gradiške, a nerijetko i pomoću društvenih medija”, kaže ona.
Kao vrlo mlada osoba, koja ima samo 15 godina, navodi da se nerijetko suočavala sa raznim preprekama. Jedna od tih prepreka upravo je i diskriminacija zbog njenih godina.
“Okolina ponekad mlade ne shvata ozbiljno, a samim tim i njihovo zalaganje i doprinose. Toksično društvo u kojem živimo često osuđuje borbu za osnovna prava. To je tužna slika zajednice, ali i priča koja je postala svakodnevnica života mnogih djevojčica, kako u našoj državi, tako i na regiji Balkana pa i globalno. Smatram da mentalitet ovog područja, naše vrijednosti i načini razmišljanja dosta utječu na našu borbu i njenu efikasnost. Ova situacija vuče krucijalno pitanje – Kako se nositi sa društvenim predrasudama?”, navodi.
Smatrajući da je odgovor jako kompleksan, a proces dugotrajan, Jelena kaže da je potrebno raditi na samopouzdanju i prihvaćanju sebe iako je to proces koji traje vječno i u kojem nas oblikuju različite životne situacije.
“Posebno bih apelovala na sve djevojčice u pubertetu da se ne uspoređuju sa drugima – znam, teško je, ali samo na taj način možemo 100% prihvatiti sebe. Jedina stvar u koji vrijedi uložiti je obrazovanje – formalno, neformalno, edukacije, sesije, programi, radionice, bilo šta što odaberete. Znanje je jedina stvar koju nam niko nikad neće moći uzeti. Ovih par stvari će nas dovesti do stanja kada nas tuđa mišljenja i komentari, neće doticati. I zapamti, uredu je ako padneš na ovom putu, sve je to dio procesa”, poručuje ona.
U budućnosti Jelena želi osnaživati mlade djevojke i žene, naučiti ih kako da prihvate i zavole sebe, a zatim i da se izbore za prava koja zaslužuju.
“Naučit ću ih da ne ćute i kako da svoje znanje prenesu na druge jer je podrška stub društva!“, odvažno kaže Jelena.
Za kraj svojim vršnjacima poručuje: “Vjerujete u sebe i svoje snove, jer je sve moguće. Ne dozvolite da postoje pojmovi “blam” ili sramota. Društveno su nažalost ustaljeni, a granice postavljate u svojoj glavi. Radite šta god vas čini sretnima. Prava nisu privilegija, zato pokažite svijetu koliko ste snažni!”
