Dok se u javnom prostoru često raspravlja o tome da li su mlađe generacije dovoljno zainteresovane za društvene promjene, odgovori na to pitanje kriju se u pričama pojedinaca koji svojim djelovanjem mijenjaju svakodnevicu. Jedna od njih je Mia Selena Lerch, 21-godišnja aktivistkinja iz Banjaluke.
Mijin aktivistički put započeo je na samom početku srednje škole, vođen radoznalošću i željom da usvoji nova znanja. Privučena neobičnim nazivom „Budi muški klub“, odlučila je istražiti šta to njeni vršnjaci rade u okviru ovog programa. „Drugarica mi je objasnila da naziv dolazi od engleskog izraza ‘Be a Man’, ali u smislu ‘budi čovjek’, uz slogan ‘Reaguj ljudski, reaguj na nasilje’“, prisjeća se Mia svog prvog sastanka. Priključivanje “Budi muško klubu” za nju ima poseban značaj, te navodi kako je to trenutak koji je imao značajan utjecaj na njeno razumijevanje rodne ravnopravnosti i društvenog aktivizma.
Zanimljiva koincidencija je činjenica da je rođena 25. novembra, upravo na Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama i djevojčicama, što za nju nosi i ličnu odgovornost: „Uvijek sam osjećala posebnu povezanost sa ovim datumom. Zato mi je važno da se o ovoj temi govori glasno, otvoreno i kontinuirano, tokom cijele godine, a ne samo tog dana.“
Osjećaj da njen glas ima stvarnu moć da pokrene zajednicu je osjetila kroz humanitarni rad. Kada se grupa mladih volontera okupila u javnoj kuhinji „Obrok ljubavi“ Udruženja Mozaik prijateljstva u Banjoj Luci, odlučili su iskoristiti moć društvenih mreža. Kreirali su Instagram reels videozapise i pokrenuli malu akciju za prikupljanje higijenskih proizvoda i namirnica. „Počeli su da se javljaju ljudi koji su vidjeli objave, donosili su potrepštine, a uključile su se i lokalne firme. Iz kuhinje su nam rekli da ih je posebno dirnula akcija jer je došla od mladih. Tada sam se uvjerila da glas mladih može pokrenuti stvarnu i pozitivnu promjenu“, ponosno ističe Mia.
Kao najveći problem sa kojim se žene i djevojčice danas suočavaju, ona izdvaja nedovoljno efikasan i neujednačen institucionalni odgovor na prijavljeno nasilje.
Iako se o nasilju u porodici govori više nego ranije, Mia upozorava da zaštita u praksi često ne prati težinu situacije: „Veliki broj slučajeva se ne prijavljuje zbog straha, stigme i nepovjerenja u sistem. Kada se nasilje i prijavi, reakcija institucija često nije dovoljno brza. Sankcije počiniocima nerijetko ostaju blage, poput uslovnih osuda, što ne djeluje dovoljno odvraćajuće.“ Ona naglašava i problem slabe koordinacije između policije, centara za socijalni rad i pravosuđa, kao i ograničene kapacitete sigurnih kuća, zbog čega se žrtve često ne osjećaju sigurno ni nakon što skupe hrabrost i prijave nasilnika.
Među brojnim projektima u kojima je učestvovala, Mia posebno izdvaja dva koja su ostavila dubok trag u zajednici. Prvi je „Women Across Borders“, koji je na lokalnom nivou u Banjaluci realizovala uz podršku Fondacije Humanity in Action. Kroz radionicu tradicionalnog zmijanskog veza za djevojke i žene i prateću izložbu, uspjele su povezati umjetnost i društveni angažman. ”Tokom projekta imale smo priliku da kroz razgovor povežemo umjetnost i društveni angažman, te da govorimo o ulozi žena u društvu, ljudskim pravima, tradiciji i kulturi. Posebno smo isticale izazove sa kojima su se žene suočavale u prošlosti, ali i one koji su prisutni danas, što je otvorilo prostor za dublje razumijevanje i razmjenu iskustava među učesnicama”, rekla nam je Mia Selena.
Druga, njoj posebno draga inicijativa, bila je obojena narandžastom bojom. Kao učesnica obuke „Uči, misli i djeluj“ (UMiD 19), održala je radionicu povodom Narandžastog dana u Domu za nezbrinutu djecu „Rada Vranješević“ u Banjaluci. „Zajedno sa djecom školskog uzrasta razgovarali smo, crtali i pisali poruke podrške ženama koje su preživjele nasilje. Te poruke smo zakačili na narandžaste balone i pustili ih u zrak. Taj trenutak mi je ostao u sjećanju jer je pokazao koliko je važno razgovarati s mladima o ovim temama od najranije dobi.“
Velike promjene, zaključuje Mia, počinju malim koracima koje svako od nas može napraviti već danas: volontiranjem, potpisivanjem peticije, pomaganjem nekome u nevolji ili prijavljivanjem nepravde. Suština je samo jedna: ne smijemo biti pasivni.
„Ne čekajte da budete ‘dovoljno spremne’, jer se spremnost gradi upravo kroz iskustvo. Greške su dio procesa i nisu znak slabosti, nego učenja. Svako ko je uspio u životu, jednom je donio hrabru odluku. Upornost je jedina kategorija uspjeha. Počni, vrijeme će svakako proći, a ti ćeš kroz pokušaje, trud i upornost vidjeti da možeš uraditi sve što si zamislila“, rekla nam je Mia Selena Lerch.
