Narandžasti dan, koji se svakog 25. u mjesecu obilježava širom svijeta, pa tako i u Bosni i Hercegovini, posvećen je podizanju svijesti i sprečavanju nasilja nad ženama i djevojčicama. Institut za razvoj mladih KULT više od decenije dosljedno radi na aktivnostima koje doprinose prevenciji nasilja i pružanju podrške žrtvama. U duhu te posvećenosti, Institut je pokrenuo kampanju #YouthMakingDifference – inspiriranu prethodnim uspješnim kampanjama o ženama koje prave razliku. Ovom kampanjom želimo podstaći mlade da, kroz primjere drugih, nastave aktivno djelovati u borbi protiv nasilja nad ženama i djevojčicama te istaknuti važnost zalaganja za rodnu ravnopravnost.
U društvu koje se još uvijek bori s predrasudama i neravnopravnošću, mladi ljudi poput Lamije Sejmenović pokazuju da promjene počinju od pojedinca koji se usuđuje da djeluje. Lamija dolazi iz Hadžića, studentica je master studija na Fakultetu zdravstvenih studija, smjer radiološka tehnologija, i član Asocijacije za saradnju i unapređenje (ASUS) – mjesta gdje je, kako kaže, „započela njena epoha aktivizma“.
Odlučna i tiha u isto vrijeme, Lamija govori o tome kako je upravo sredina iz koje dolazi – ruralno okruženje u kojem nedostaje edukacija, posebno o rodnoj ravnopravnosti – bila njen pokretač. Upravo je iz te potrebe nastala inicijativa „Djevojka nije meta“, siguran prostor za žene i djevojke da se okupe, razgovaraju i osnaže.
„Porast femicida u Bosni i Hercegovini postao je moja najveća motivacija. Gledajući sve te priče, osjećala sam ljutnju, bol i strah jer to se može desiti svakoj od nas. Upravo taj osjećaj nemoći pretvorila sam u snagu i želju da se borim za prava i sigurnost žena i djevojčica – kaže Lamija.
Iako je na početku, kaže, imala sumnje hoće li se žene uopće odazvati na njen projekat podrška koju je dobila prevazišla je sva očekivanja. Odziv je bio ogroman, a taj trenutak za nju je bio potvrda da ide pravim putem. „Shvatila sam da žene žele govoriti, žele prostor i priliku da ih neko sasluša. Moj projekat je postao most između straha i slobode”.
Naglašava koliko joj znači podrška zajednice, ali i okoline koja prepoznaje njen trud. „Kada vidim da ljudi razumiju ideju i daju podršku, to me dodatno motivira. Pokazuje mi da zajednica zna prepoznati iskrenu namjeru“.
Naravno, kao i mnogi mladi aktivisti, suočila se i s preprekama. Najveća je bila nesigurnost i sumnja u vlastite mogućnosti. „Teško je početi od nule. Svi imamo svoje strahove i postavljene ciljeve, ali s vremenom naučiš da je važno samo dati sve od sebe – trud i rad uvijek na kraju dođu do izražaja“, kazala je.
Suočavanje s predrasudama i negativnim komentarima za Lamiju nije lako, ali je naučila kako da zadrži fokus. „Uvijek će biti i dobrih i loših mišljenja. Najvažnije je kako reagiramo na njih. Biram da čujem one koji me podržavaju“.
Veliki dio njenog rada posvećen je edukaciji jer, kako kaže, obrazovanje je temelj osnaživanja žena. „U našem patrijarhalnom društvu, obrazovanje žena je ključno. Ono ih može spasiti da ne budu žrtve ni ekonomski, ni psihički, ni fizički. Obrazovana žena je osnažena žena”.
Lamija skromno govori o svojoj ulozi, ali njen ton otkriva odlučnost. „Ja sam samo jedan glas među mnogima, jedan prenosilac poruke. Nadam se da ću svojim primjerom motivirati druge žene da se aktiviraju i puste svoj glas. Sama ne mogu promijeniti svijet, ali zajedno možemo učiniti mnogo“.
Za kraj, Lamija šalje poruku svim mladim djevojkama da nema potrebe da sumnjaju u sebe: „Nebo je granica. Svaka ideja može postati velika ako vjerujemo u sebe i ne posustajemo pred strahovima. Borite se za sebe i jedna za drugu jer smo mnogo snažnije nego što mislimo”.
