Imati nekoga ko će biti usmjerenje i podrška na putu ka zaposlenju i razvoju vlastitih kompetencija, vrlo je važno za karijeru i budućnost mladog čovjeka. Upravo to rade mentorice za zapošljavanje – one nisu samo vodič kroz proces traženja posla, već i podrška, oslonac i inspiracija. Kroz inovativni pristup socijalnog mentorstva, mentorice za zapošljavanje mijenjaju živote pojedinaca te na taj način osnažuju zajednice, stvarajući temelje za održiv razvoj i snažniji sistem podrške mladima u Bosni i Hercegovini.
Almir Agić je dvadesetdvogodišnji momak iz Ilijaša. Sebe prvenstveno opisuje kao čovjeka.
„U suštini, ja sam čovjek. Neko ko duboko i autentično osjeća stvarnost oko sebe. Aktivista sam, pjesnik, ambasador zaštite slobode izražavanja, novinar i fotograf početnik. Autor sam zbirke poezije „Kaktus u polju orhideja“, knjige koja govori o zabranjenoj ljubavi, ranjivosti i otporu. Borim se za prostor gdje romska mladost ima pravo na vidljivost, dostojanstvo i budućnost. Kroz svoj rad u nevladinim organizacijama, u medijima i na umjetničkim platformama, nastojim ostaviti trag. Ne nužno velik, ali istinit“, započinje Almir.
Na pitanje zašto je odlučio biti dio ovog procesa, kaže da vjeruje u istinsku, ljudsku podršku. Smatrajući da niko ne treba da prolazi kroz životni i profesionalni put sam, bio je siguran da će uz mentorstvo lakše koračati kroz sve izazove koji dolaze s onim čime se bavi.
„Mentorstvo sam prepoznao kao priliku za rast, ali i kao sigurno mjesto gdje mogu doći sa svim onim što jesam – i kao pjesnik, aktivista, i kao nečiji sin, brat, prijatelj, kao ljudsko biće“, navodi on.
Od samog početka, njegov odnos sa mentoricom bio je poseban.
„Enisa Mešetović nije bila samo moja mentorica. Bila je i ostala moj istinski prijatelj, snaga u tišini, osoba koja zna umiriti dušu riječima i koja te, bez da preuzima tvoje korake, nauči kako da koračaš sigurnije. Naučila me kako da vjerujem svom unutarnjem glasu, ali i kako da ga ponekad utišam i pretočim u konkretne stvari, projekte, stihove, javne nastupe. Prepoznala je potencijal i onda kada ga ja nisam dovoljno jasno artikulisao, a potom mi pokazala kako da ga prepoznam i prihvatim. Bila je rame, kompas i vjetar u leđa. Sve ono što pravi prijatelj i mentor jeste. Najvažnije od svega, bila je čovjek“, kaže Almir, te kroz smijeh dodaje: „Ako postoji skala od 1 do 10, mi smo napravili svoju, i sada smo negdje oko 15.“
U cijelom ovom procesu, Almir kaže da mu je najvažniji bio osjećaj da nije sam: „Taj kontinuitet podrške, razgovora, razumijevanja, mnogo je značio. U svijetu u kojem često ne znamo kuda dalje, biti svjestan da postoji neko na koga se možeš osloniti je ogromna stvar. A biti viđen i prihvaćen – još veća.“
Almir trenutno prevodi svoju knjigu „Kaktus u polju orhideja“ na engleski jezik i priprema dodatne promocije. Kaže da je knjiga njegov glavni fokus i sigurno ne bi ni postojala bez procesa mentorstva. Paralelno s tim, sprema se za put u Bradford gdje će predstavljati svoj kratkometražni film u sklopu projekta Here We Stand. Također, on radi na izložbi koja tematizira romsku zajednicu u okviru projekta Furaj Mir, te je i tema dokumentarca za BHRT.
„Ni na jednom od navedenih mjesta ne bih bio prisutan da knjiga ne postoji. A da nema mentorstva, ne bi bilo ni knjige. Sve što radim veliki je izazov, ali kroz mentorstvo dobijam snagu, jasnoću i balans koji mi omogućavaju da sve te priče nosim ponosno, a ne kao teret“, kaže.
Pored svega toga, on aktivno traži i priliku za zaposlenje, gdje bi mogao koristiti dosadašnje iskustvo iz oblasti medija, kulture i rada s mladima. Vjeruje da znanja i vještine koje je stekao koračajući svojim putem, uz proces mentorstva, mogu doprinijeti nekoj organizaciji ili projektu.
Iako navodi da je i ranije vjerovao u ono što radi, kaže da danas vjeruje i u sebe dok to radi.
„Mentorstvo mi je pomoglo da izgradim stabilnije samopouzdanje, da realnije pogledam sebe, sa svim snagama i slabostima, te da to prihvatim. Danas imam više mira i više hrabrosti da se ne povučem, čak i kada je teško i kada se drugi povlače. Mentorstvo mi je stvorilo optimističniji pogled na mene i na sve što radim. Stvorilo je snagu tamo gdje je nekada bio samo nemir“, objašnjava Almir.
Za kraj, svim mladim ljudima poručuje da budu hrabri i motivirani: „Put kojim idemo često je težak i trnovit. Vode kojima plovimo nerijetko su nemirne. Mrak zna biti zastrašujući. Ali, i pored svega, u mislima imamo odredište. Ako na tom putovanju imamo nekoga uz sebe, nekoga ko je prethodno gazio, plivao i sijao, tada shvatimo da se može, shvatimo da vrijedi nastaviti. Onda sve postaje mnogo lakše.“
Institut za razvoj mladih KULT kao partner na regionalnom projektu „Social Inclusion of Disadvantaged Groups in the Western Balkans“, koji u ime njemačke vlade realizira Deutsche Gesellschaft für Internationale Zusammenarbeit (GIZ) GmbH razvija pristup socijalnog mentorstva – mentorstva za radnu integraciju, prema metodologiji koju je razvila Asocijacija za istraživanje, komunikaciju i razvoj PUBLIC iz Skoplja.
