Ovosedmična priča o volonterima i volonterkama u Bosni i Hercegovini vodi nas do Dijane Radić koja živi u Banjoj Luci. Dijana je nedavno diplomirala na Filozofskom fakulteta Univerziteta u Banjoj Luci, na odsjeku Psihologija. Trenutno radi kao asistent u nastavi, a 2019. godine je nagrađena republičkom nagradom za najboljeg volontera godine koju dodjeljuje Ministarstvo porodice, omladine i sporta Republike Srpske.

Priče o volonterkama i volonterima u Bosni i Hercegovini ovoga mjeseca vode nas u Istočno Sarajevo u kojem živi Milana Ždrale. Milana je studentica na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu, a odsjek koji je izabrala je socijalni rad. 

Od šestog razreda osnovne škole Milana volontira u Crvenom krstu Republike Srpske, a volontirati je, kako kaže, počela jer je željela biti razlog nečije sreće.

„Volontirati sam počela jer sam nekome pomoći, a manje vremena provoditi na društvenim mrežama. Jednostavno sam željela biti razlog nečije sreće i osmijeha na licu“.

Za Milanu je volontiranje lijepa priča u okviru koje ima priliku raditi na promjenama koje želi vidjeti kako bi se te promjene desile. 

„Smatram da volontiranjem ne pomažem samo drugima, već i sebi. Volontirajući radim na vlastitim sposobnostima i vrijednostima, stičem znanja i vještine, sklapam nova poznanstva i prijateljstva. Gradim sebe kao ličnost, a istovremeno zajedno sa svojim kolegama volonterima stvaram promjene u raznim zajednicama“.

Milana volontiranje ne vidi samo kao dobrovoljni rad, već i kao izvor različitih mogućnosti i prilika.

„Volontiranje u Crvenom krstu za mene je predstavlja veliko iskustvo. Posjećujemo ljude koji žive na rubu egzistencije, bolesne i iznemogle, ljude kojima je potrebna različita pomoć. Iskustva na terenu često ispune srca tugom, ali i ljubavlju i srećom. Ono što im možemo uvijek pružiti je osmijeh, topla riječ i nada da će to njihovo trenutno stanje i molba za pomoć, proći. Pored toga, smatram da volontiranje pruža različite mogućnosti, daje priliku da iskažemo svoje mišljenje i stavove, da ukazujemo na probleme i predlažemo moguća rješenja.“

Odlasci na teren, rad sa djecom i ljudima srednje i starije životne dobi, ali i obuke, seminari i kampovi samo su dio Milaninog desetogodišnjeg volonterskog iskustva. Najvažnije što je u tom procesu usvojila jesu principi kojima se vode volonteri Crvenog krsta, a kojima bi, smatra Milana, trebalo da se vode i drugi ljudi. 

„Najljepši osjećaj nakon dugo volonterskog dana jeste to što znate da ste nekome izmamili osmijeh na lice, uljepšali dan, pomogli i bar malo olakšali borbu za preživljavanje. To je zapravo spoznaja da ste naučili nešto novo i promijenili nešto na bolje. Principima kojima se vode volonteri Crvenog krsta treba da se vode i svi ostali ljudi. Tada bi svijet bio mnogo bolje i ljepše mjesto za život“.

Milana će i dalje, kako kaže, nastaviti da volontira, a onima koji se još uvijek dvoume, posebno mladima poručuje da se uključe što prije. 

„Volontiranje je dobra podloga i za budućnost. Sve više prepoznajemo vrijednost i značaj volontiranje, te su volonteri cijenjeni i prilikom traženja zaposlenja, upisa u školu ili fakultet. Često je iskustvo volontiranja vrijednovano više nego ocjena stečena pri formalnom obrazovanju. To je dobar motiv za početak, a svima  koji do sada nisu osjetili čari volontiranja, preporučujem da nam se pridruže i sami osjete sreću i ispunjenost volonterskog rada.“

Serijal „Neprocjenjive priče“ realizira se u duhu promocije volontiranja kao prilike za individualni razvoj i razvoj zajednice, te podrške koje volontiranje daje našem društvu. Serijal realiziraju Institut za razvoj mladih KULT i Volonteri Ujedinjenih Nacija (UN Volunteers) u BiH.

 

#toghetherwecan

Priče o volonterkama i volonterima u Bosni i Hercegovini ovoga mjeseca vode nas nedaleko od Foče, u Miljevinu, u kojoj živi devetnaestogodišnji Sreten Milutinović. Sreten je student na Poljoprivrednom fakultetu Univerziteta u Istočnom Sarajevu, a studira na studijskom programu šumarstvo.

Sreten se od početka srednjoškolskog obrazovanja uključio u rad Asocijacije srednjoškolaca u Bosni i Hercegovini (ASuBiH) i to je bio njegov prvi susret sa organizovanim volonterskim aktivnosti. Tokom pandemije virusa COVID-19 koja je u 2020. godini zaustavila svijet, ovaj mladi čovjek je osjetio potrebu da pomogne ljudima kojima je uskraćeno slobodno kretanje.

„Početkom pandemije COVID-a 19 u Bosni i Hercegovini, u vrijeme kada je sve bilo zatvoreno i posebno stariji građani nisu mogli da se slobodno kreću, želio sam da nekako pomognem, te sam počeo samoinicijativno da pružam pomoć licima iz te kategorije u mom najužem okruženju. Iz tog iskustva vidio sam i osjetio koliko je zapravo bitno imati aktivne mlade ljude u zajednici i koliko to ljudima u stanju potrebe znači“.

Za Sretena, kao mladog volontera, najvažnija vrijednost volontiranja je, kako kaže, to što se ne volontira iz koristi, već srcem.

„Prelijepo je vidjeti osmijehe ljudi iz komšiluka kada im donesem osnovne potrepštine ili odem da platim račune. Taj osjećaj zahvalnosti se jednostavno ne može platiti nikakvim materijalnim sredstvima i to je čar volontiranja. Mislim da jedino ako se volontira s ljubavlju i nepristrasno po pitanju pola, godina, vjere i nacije, jedino tada volontiranje ima svoju pravu vrijednost i svrhu“.

Iako još uvijek nije pohađao nikakve obuke iz oblasti volontiranja, Sreten je, kako kaže, kroz volontiranje naučio mnoge važne lekcije od kojih ja najvažnija da čovjek ne smije biti egoističan.

„Meni je najvažnije što sam naučio da ne treba misliti samo na sebe već i na ljude oko sebe, jer svi živimo sa različitim problemima, a to sam vidio upravo na terenu. Trebamo pomoći drugima koliko možemo, jer tako oplemenjujemo svoju dušu, dajemo primjer okolini i time gradimo zdravije društvo“.

Iako volonteri i volonterke ponekad kažu ih okruženje ne razumije i ne podržava, u Sretenovom slučaju to nije tako. Njegovo okruženje podržava njegove angažmane i namjere, i vrlo često je on taj koji motiviše druge mlade da se uključe.

„Ponekad svi upadnemo u brzi život današnjice, međutim nekada se čovjek treba zaustaviti, pogledati oko sebe i vidjeti nematerijalnu vrijednost života. Po meni je volontiranje sjajan način da svi, a posebno mladi ljudi, steknu osjećaj o tome šta je zapravo važno u životu, o tome kako treba pomoći drugima, podržati svoju lokalnu zajednicu, a istovremeno jačati vlastite vještine, znanje, sticati iskustvo i upoznavati nove ljude. Mene je sve ovo što sam spomenuo velika motivacija“.

Sreten je i danas vrlo aktivan u svojoj lokalnoj zajednici, kao volonter Crvenog Krsta u Vlasenici i predstavnik volontera regije Birač u Crvenom Krstu Republike Srpske. Zahvaljujući svome trudu, ali i volonterskom iskustvu, Sreten je stipendista Bosana Fondacije i član Youth Advisory Board-a pri Ambasadi Švajcarske u Bosni i Hercegovini. Od početka ove godine u Miljevini, svojoj lokalnoj zajednici radi na jačanju novoosnovane nevladine organizacije koja kreira nove prilike za mlade iz Miljevine.

Sreten Milutinović, inspirativni mladi volonter, svima koji razmišljaju u smjeru volontiranja poručuje da se obavezno okušaju, jer je kako kaže, volontiranje cijeli spektar humanih aktivnosti.

„Budite humani u svakom trenutku. Ne dozvolite da loša okolina utiče i na vas, već vi budite ti koji će uticati na lošu okolinu da postane bolja“.

U budućnosti se ovaj mladi čovjek vidi kao uspješan inžinjer šumarstva i stručnjak u oblasti za koju se školuje.

„Takođe, u budućnosti sebe vidim kao nekoga ko će steći dosta iskustva u radu sa mladima u pravcu njihovog pravilnog razvoja promovišući prave vrijednosti. I na kraju ono najvažnije, vidim sebe jedino u Bosni i Hercegovini, jer smatram da se ovdje može jako lijepo živjeti“ – završava Sreten.

Serijal „Neprocjenjive priče“ realizira se u duhu promocije volontiranja kao prilike za individualni razvoj i razvoj zajednice, te podrške koje volontiranje daje našem društvu. Serijal realiziraju Institut za razvoj mladih KULT i Volonteri Ujedinjenih Nacija (UN Volunteers) u BiH.

#toghetherwecan

 

Nastavak serijala tekstova o volonterkama i volonterima u Bosni i Hercegovini vodi nas u srce Krajine, u grad na obalama rijeke Vrbas kod Anastasije Ćorović. Anastasija je srednju Medicinsku školu završila u rodnoj Banjaluci, a trenutno je studentica Medicinskog fakulteta u Foči, na odsjeku Specijalne edukacije i rehabilitacije, smjer Razvojni poremećaji.

Najveći motiv za polazak putem volontiranja, kaže Anastasija, bile su životne učiteljice – poteškoće, nevolje i boli.

„Motiv mog voloterskog angažmana proizilazi upravo iz mojih životnih učiteljica – poteškoća, nevolja i boli. Ruku na srce, one su potrebne da izgrade nečiji stav ili ličnost, ali jedna od najličnijih lekcija koju sam naučila od ovih učiteljica je to da ih baš i ne volim. No, to ne znači da sjedim i ne činim ništa kada se susretnem sa njima. Uvijek sam motivisana da pomognem onima u poteškoći, nevolji ili boli".

Volonterka je postala, kako kaže, tek kada je odlučno stala nasuprot nedaćama i aktivno im se suprostavila. Anastasijino dugogodišnje volontersko iskustvo je vrlo šareno.

„Jednom sam provela tri dana tražeći baku koja se izgubila nedaleko od Milića. Pomagala sam ljudima poslije zemljotresa u Kostajnici. Kroz svoje Udruženje građana „Srce na dlanu“ ostvarila sam mnogobrojne humanitarne akcije za osobe u stanju potrebe".

Mnogobrojne sposobnosti i vještine Anastasija je razvila volontirajući na terenu. Među iskustvima koja su najviše ostavila utisak na nju izdvaja Centralnu vježbu zaštite i spašavanja u Republici Srpskoj, „Umjetnost demokratije“ CROA, te kurseve koje je pohađala u organizaciji Fondacije Mozaik.

Sredina u kojoj živi i djeluje joj, kako kaže, pruža podršku i njen volonterski angažman vidi i doživljava kao nešto važno, korisno i potrebno za društvo.

„Neki od mojih drugarica i drugara me vide kao osobu koja je veoma istrajna u svom angažmanu, dok sam za neke druge samo tvrdoglava. Uzimajući u obzir uslove, teren, vremenske prilike, odnos sa učesnicima i učesnicama, za mene je istrajnost vrlo bitna i potrebna osobina koju mora imati svaka osoba koja želi da se bavi volontiranjem. Iako kao društvo ne cijenimo dovoljno volontiranje, mislim da mene moja sredina podržava. Ne mogu da izbrojim koliko puta su mi upravo drugari i drugarice pomogli da realizujem neku humanitarnu akciju i bili sa mnom kroz čitav proces".

Anastasija je stava da je civilizacija nastala onda kada je čovjek kao vrsta razvio osjećaj da nesebično izdvoji vrijeme i trud za druge, za one koji su u stanju potrebe. Motivaciju za dalji rad i inspiraciju pronalazi u ljudima, svakodnevnim herojima lokalnih zajednica.

„Sumnjam da ću ikada zaboraviti Sašku Gordić koja je moja velika inspiracija i od koje sam mnogo naučila. Saška je žena koja je i sa teškom malignom bolešću vodila Udruženje građana „Snaga“ i pomagala drugim osobama.“

U budućnosti ova inspirativna mlada djevojka planira da otvori posebnu ustanovu za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju djece i osoba sa poteškoćama u razvoju. Pored toga, želi jačati Udruženje građana „Srce na dlanu“ kako bi mogla nastaviti pružati pomoć što većem broju osoba u stanju potrebe.

Mladima, ali i svima koji volontiraju ili tek planiraju početi, Anastasija poručuje da prvo krenu od sebe i upoznaju svoje vlastite granice.

„Voljela bih da prenesem poruku, savjet ili upozorenje – važno je znati svoje granice. Prvo krenite od sebe, proučite svoje sposobnosti i mogućnosti na terenu. Nemojte dozvolite nikome da vas iskorištava, što nije baš rijetkost na našim prostorima. Podsjetite sebe da ste tu radi sebe i drugih, a ne radi nečijeg plana. I uvijek razmislite šta dobijate od te akcije. Ne u materijalnom smislu, jer novac dođe i ode. Mislim na doživljaj, poznanstva, rezultate i uticaj koji ćete ostvariti svojim volonterskim angažmanom. Ostavila bih vas sa citatom od Helen Keler kojim se i sama vodim „Život je smjela avantura ili ništa“.

Serijal „Neprocjenjive priče“ realizira se u duhu promocije volontiranja kao prilike za individualni razvoj i razvoj zajednice, te podrške koje volontiranje daje našem društvu. Serijal realiziraju Institut za razvoj mladih KULT i Volonteri Ujedinjenih Nacija (UN Volunteers) u BiH.

#toghetherwecan

©2021 Institut za razvoj mladih KULT. All Rights Reserved.

Search